U nedelju 09. maja 2010. godine igrači, stručni štab i članovi UO našeg kluba su posetili Kosovo i Metohiju. Nema reči kojima se može opisati osećaj radosti koji nisu mogli sakriti naši vredni domaćini, ali i mi kao njihovi gosti. Prelepi sunčan dan crno-bela delegacija je dočekala u Manastiru Banjska, jednom od mnogih zadužbina kralja Milutina iz 14. veka. I već tu se kroz život manastira i malog broja monaha mogla videti sreća što im u goste dolaze braća iz Srbije, neko ko im uliva nadu za buduće dane i stalnu borbu za opstankom. Nakon slikanja na prelepom vidikovcu, na kojem se manastir nalazi, usledio je put u Kosovsku Mitrovicu. Naši domaćini iz rukometnog saveza Kosova i Metohije su nas prvo poveli na mesto koje je najbolje oličenje sadašnjeg života u gradu, most koji razdvaja dva naroda, vere… Crno-beli su iskoristili priliku da prošetaju gradom, upoznaju se sa njegovim znamenitostima i razmene po koju reč sa pomalo iznenađenim građanima. Rukometna manifestacija počela je u 16:00 časova utakmicom pionira Trepče i Zvečana. Pauzu između utakmica ispunila su igrom deca, članovi kulturno umetničkog društva u kojem je odzvanjao glas prelepe devojčice i reči dobro znane pesme "oj Kosovo, Kosovo, zemljo moja voljena…" koja nije mogla ostaviti ravnodušnim nikog od prisutnih. U centralnoj utakmici prvo poluvreme naši igrači su igrali protiv veterana RK "Trepča", a drugo protiv prvotimaca RK "Zvečan", koji se takmiči u prvoj srpskoj ligi "Šumadija". Mnogobrojna publika je uživala i aplauzom nagrađivala svaki uspešni potez. Iskorišćena je prilika da se dragim sportskim prijateljima podeli sportska oprema, kao i neke od najpotrebnijih namirnica koje su nesebično darivali naši donatori upotpunjujući našu humanitarnu akciju. U večernjim satima nešu delegaciju je, u svom restoranu, ugostio generalni sekretar RSKiM g-din Slavko Mandić, gde je nastavljeno druženje. U trenutku našeg rastajanja i priprema za povratak u Beograd Siniša Lazić, glavni inicijator i organizator našeg dolaska na Kosovo, nije mogao sakriti najiskrenije zadovoljstvo što smo mu izašli u susret i na trenutak ulepšali veoma tešku svakodnevicu tamošnjih rukometnih klubova. To je i najlepši znak da je naš klub napravio jedan lep gest podrške koji će se sigurno nastaviti u budućim vremenima.