Klub

Po ciči zimi, u svečanoj atmosferi znali smo da pravimo istoriju.
Radosav Mutić, Vlada Puhanić, osnivači Partizana

Da, tačno je, 1948. godine je osnovana sekcija velikog rukometa pri fiskulturnom društvu Jugoslovenske armije, ali, na žalost, “priča” je kratko trajala-jedva godinu dana. Svaka čast nama iz “48.” , ali pravi osnivači Rukometnog kluba Partizan su: Radosav Mutić, Vlada Puhanić, Zoran Jovanović, Pera Lazarević, Boško Vuković, Miodrag Rabata, Artiko, Strugar, Šulentić, Hercog, Milošević, Đurđević, Šimunić, Krnjajić, Nefat, Berić, Brkić, Dimović (igrači i treneri) kao i uprava Dopša, Pfaf, Mehinagić, Aćimović, Jakovina, Bućan, Čerina, neka mi oproste svi oni koje sam zaboravio.
Braca Jančić, jedini igrač i velikog i malog rukometa u Partizanu

Već 29. novembra 1959. godine, osvaja se prvi veliki trofej; KUP JUGOSLAVIJE (Rukometni klub je bio drugoligaš)

Na veliki praznik, DAN REPUBLIKE igrali smo protiv Mladosti iz Zagreba, na Sajmu uz prvi TV prenos. Pobedili smo sa 10:8. Daleko najbolji igrač finala je bio Miki Stevanović.
V. Martinčević, učesnik i dugogodišnji igrač.

Sastav osvajača prvog trofeja: Šulentić, Rabata, Jovanović, Stevanović. Hasan Džekaj, Jančić, Vuković, Klisić, Eror, Martinčević, Radulović, trener: B. Mutić.

“Vreme 60-ih” je vreme prve i druge lige, osvajanja drugog KUPA JUGOSLAVIJE (opet kao drugoligaši); “Partizan” – Bosna, prva utakmica 14:9, revanš je odigran 25. Maja (Dan mladosti) u Titovom Kumrovcu rezultat 11:11.

Dragan Miki Stevanović, postaje Sekretar kluba a za “Partizan” nastupa i legendarni fudbalski golman Milutin Šoškić. Ovo vreme je i vreme neuspešnih pokušaja da se kroz kvalifikacije vratimo u prvu ligu (Vinkovci, Sarajevo, Rijeka, Bitolj)

U ovom periodu imamo i zenski rukometni klub.

“70-te” počinju vrlo uspešno, vraćamo se u prvu ligu i osvajamo treći KUP JUGOSLAVIJE u Somboru. “Crvenka – Partizan” 14:18 (i treći kup smo osvojili kao drugoligaši). Ali posle toga klub se ne prilagodjava promenama u rukometu Jugoslavije (hala, upravljanje, politički uticaji), ispada iz prve lige i sedamnaest godina se takmiči u nižem rangu. Iz tog vremena pamtimo legendarnu utakmicu, protiv “Crvene Zvezde” u finalu kupa Srbije. “Crvena Zvezda – Partizan” 22:24 (posle produžetaka).

Pored teške povrede, slomio sam nogu pri doskoku, ovu utakmicu pamtim i po fanatičnoj borbenosti igrača Partizana.
Milan Lazarević, proslavljeni rukometaš Crvene Zvezde

Ova borbenost, pripadanje klubu, velike emocije i DUH među igračima sačuvale su “Partizan” nestajanja iz rukometa Jugoslavije.

Čekali smo, nadali se i verovali da će doći bolja vremena i da ćemo se vratiti na “stazu uspeha”…
Časlav Dinčić, Božidar Đurković, Saša Jeličić, Braća Padežanin i Vladimir Rosić, legendarni igrači Partizana

1991. godine, to vreme je došlo. Rukometni klub “Partizan” se vraća u Prvu ligu. Od mnogobrojnih, zaslužnih za ovaj uspeh pomenućemo samo Milana Obućinu, generalnog sekretara SD “Partizan”

“90-te” su obeležene ratovima, sankcijama i velikim uspesima, osvajanjem svih trofeja Jugoslavije i Srbije i Crne Gore.

Maja 1993. godine, “Partizan” osvaja šampionsku titulu, po prvi put postaje prvak Jugoslavije . Dugo će se pamtiti tri meča finala plej-ofa utakmice sa “Crvenom Zvezdom”. Pomenućemo imena, osvajača prve titule: Đorđić, Zurnić, Maglajlija, Stupar, Rosić, Jovanović, Popović, Peruničić, Roganović, Prtina i Stanković sa trenerom Jovicom Elezovićem.

Na osam sekundi pre kraja utakmice, kada su zvezdaši počeli da slave titulu znao sam da ću im dati gol i da ćemo igrati produžetke…
Nedeljko Jovanović, igrač Partizana i proslavljeni rukometaš

Dve godine zaredom RK “Partizan” dobija veliko priznanje: najbolji klub u svim sportovima Jugoslavije.

Titule i osvojeni kupovi se ređaju kao na traci: 1994./ 1995./ 1999./ 2002./ 2003. (šest titula prvaka Jugoslavije i Srbije i Crne Gore), 1993./ 1994./ 1998./ 2001. (kupovi Jugoslavije i Srbije i Crne Gore)

Pamte se legendarne utakmice u medjunarodnim takmičenjima: “Partizan – Nidervicbah”, “Partizan – Siudad Real” i “Partizan – Zagreb”.

2006. Rukometni Savez Srbije postaje punopravni član EHF-a. “Partizan” se munjevito prilagodjava promenama, svoj rad organizuje po najvišim Evropskim standardima i vrlo uspešno počinje da piše stranice novih uspeha rukometa u Srbiji.

2007. u Kragujevcu osvajamo prvi KUP SRBIJE, sastav: Marjanac, Ćirković, Markićević, Radulović, Stanković A., Stojković, Vujadinović, Radovanović, Mitrović, Radosavljević M., Stanković B., Milićević, Beočanin, Mirković sa trenerom: Nikola Jevremović.

To je bio tek početak briljantnih rezultata i uspeha Partizana. Do 2014. godine osvajamo: 3 titule prvaka Srbije, 3 Kupa Srbije i 3 Super kupa. Posebno treba izdvojiti sezonu 2011/12, možda najuspešniju sezonu u istoriji Partizana, kada smo osvojili bukvalno sve trofeje u Srbiji, igrali Velux Ligu šampiona i postali daleko najuspešniji klub u Srbiji. To su ostvarili: Radivojević, Babić, Kostadinović, N. Ilić, V. Ilić, Minić, Marsenić, Potić, Vasić, Mešter, Milić, Radovanović, Milošević, Radanović, Maksić, Dimitrijević, Mandić, sa stručnim štabom u sastavu Brković-trener, Radosavljević, Radanović, Draslar, Mitrović, Mihajlović i Radojević.

Au, kakav ste vi klub napravili…
Nikola Vučinić, legenda Crvene Zvezde

Baš je lepo i lako biti Partizanovac i znati da je Partizan više od kluba.
Milan Kalina