Levi bek Stefan Petrić je u finalu plej-ofa protiv Vojvodine odigrao svoju poslednju utakmicu u dresu Partizana i karijeru će nastaviti u skopskom Vardaru.

Petrić je u crno-beli tabor došao 2019. godine kao izuzetno talentovan mlad igrač, a Banjicu napušta kao jedan od najboljih rukometaša domaćeg prvenstva, sa 162 gola na 28 odigranih mečeva u ARKUS ligi ove sezone.

Od Partizana se oprostio porukom, koju prenosimo u celosti:

,,Četiri godine života, četiri godine igre, ali ne one naivne, dečije igre. Ova je svakako bila surovija, valjda primerena godinama. Prvu godinu obeležila je povreda šake na juniorskom prvenstvu Evrope 2019. godine u Makedoniji, neposredno pred moj dolazak u Partizan, a time i pauza do početka novembra iste godine. A onda kada smo 2020. godine taman započeli uspon forme, došla je pandemija korona virusa i otela nam svima dobro parče života i karijere. Ove četiri godine koje sam proveo braneći boje Partizana nekome deluju kao dug period, što i jeste realno kada se u obzir uzme broj treninga, utakmica, dana gladi za trofejima, ali kada posmatram sa ove distance, nasuprot svemu, jedino po čemu sam u stanju da primetim protok vremena jeste moje odrastanje i sazrevanje. Sve je prošlo tako brzo.

Da li sam ispunio svoja i tuđa očekivanja? Verovatno nisam. Da li sam mogao bolje od onoga što sam uradio? Verovatno jesam. Da li sam mogao da želim uspehe više nego sto sam ih želeo? Sigurno nisam. Ali valjda je tako u životu… Nisu sve želje i mogućnosti usklađene po našem nahođenju. Ostajali smo bez titula u poslednjim momentima, verovatno nismo bili dovoljno zreli za njih. Ubeđen sam da će nakon mene neki novi klinci dostići tu zrelost i ostvariti ono o čemu sam ja sanjao kada sam obukao crno-beli dres. Smatram da je došao momenat da probam sreću u nekoj novoj sredini, kako bih pokušao da se unapredim u svakom smislu.

Nadam se da će se jednog dana složiti kockice, otvarajući mogućnost da se vratim u klub koji me je promovisao kao igrača, i podignem trofej koji za ove četiri godine nisam uspeo. Želim da se na kraju zahvalim svim divnim ljudima iz uprave Partizana sa kojima sam sarađivao proteklih godina, svim drugarima iz ekipe sa kojima sam se radovao u pobedama i tugovao u porazima, svim navijačima koji su nas nesebično bodrili i svima onima koji su me podržavali u momentima teških odluka.“

Beli, hvala ti za sve! RK Partizan ti želi puno sreće i trofeja u nastavku karijere. Bilo je zadovoljstvo gledati te kako izrastaš u jednog stamenog igrača i velikog čoveka. Ti si budućnost srpskog rukometa, a Partizan će uvek biti tvoja kuća. Dobro pamtimo sve!