Javni čas u OŠ „Vladimir Rolović“

Javni čas u OŠ „Vladimir Rolović“

Rukometnim klubom „Partizan“ u saradnji sa GO Rakovica organizovao je u sredu 11.03.  javni čas mini-rukometa u OŠ „Vladimir Rolović“ u Rakovici. Javni čas mini-rukometa se održava tokom cele kalendarske godine u svim rakovičkim osnovnim školama.

Javnom času mini-rukometa u OŠ „Vladimir Rolović“ prisustvovali su učenici prvih i drugih razreda, koji su uz pomoć juniorskih reprezentativaca Srbije u rukometu i prvotimaca RK „Partizan“: Vanje Ilića, Mihajla Radojkovića i Lazara Kukića odigrali utakmicu.

Javnom času prisustvovali su: Milica Peruničić – član Saveta za sport GO Rakovica, Darko Ignjatović i Tomislav Pantelić – članovi Opštinskog veća GO Rakovica, , Predrag Jušković – generalni sekretar RK „Partizan“ i direktor škole rukometa RK „Partizan“, direktor crno – bele mini lige Dušan Živković kao i treneri Akim Komnenić, Nikola Milić i Miloš Đurić sa kolegama iz škole rukometa RK „Partizan“.

“1 na 1“ sa Nenadom Maksićem

“1 na 1“ sa Nenadom Maksićem

Sa 38 godina je došao u crno-beli tim, a “već“ sa 40 je bio najbolji igrač kola EHF Lige šampiona!!! Čovek koji nikada i nigde nije priznavao da je neko bolji od njega, a to znaju najbolje njegovi saigrači koji su od njega bili mlađi 15-20 godina. Veliki borac, a u svakom poslu koji prihvati maksimalno posvećen (kako mu i samo prezime kaže – “ Maksić = maksimalno“)… Ni danas mu nije teško da dva puta dnevno putuje na relaciji Smederevo – Beograd kako bi se posvetio “svojim“ pulenima i nesebično im prenosio svoje veliko rukometno iskustvo i znanje. To su samo neke od crtica koje opisuju lik Nenada Maksića, nekada igrača, a poslednjih 10-tak meseci šefa struke našeg kluba. Veliki uspeh kluba i plasman u play-off je jedan od povoda da čujemo šta on misli o tekućoj sezoni i svom trenerskom putu:

 

1. Kako ti se čini plasman u play-off, posle 3 prospavane noći?

S obzirom da smo se kao klub odlučili za rad i razvoj mladih igrača, te zbog toga nismo na početku jasno definisali cilj koji se odnosi na plasman u ligaškom takmičenju, moram da budem prezadovoljan. Igrači, ekipa su napredovali iz dana u dan, što je dalo rezultat, odnosno, plasman u play-off, čemu smo se svi potajno nadali.

2. Šta si planirao na kraju bogate igračke karijere, da li si sebe video kao trenera?

Naravno! Sve vreme sam znao da, kad dođe trenutak da prestanem sa aktivnim igranjem, sledeći korak je posao trenera. Sebično bi bilo da znanje, koje sam stekao radeći sa vrhunskim trenerima, ne prenesem na mlađe generacije.

3. Šta se to promenilo od turnira u Kanjiži do plasmana u play-off?

Taj turnir je bio značajan, jer smo na njemu igrali protiv jednog ‘’Vardara’’ ili recimo reprezentacije Tunisa. Kroz navedene utakmice su se iskristalisale sve osobine i tima i pojedinaca i praktično su odredile put našeg rada. U svakom slučaju potrebno je bilo vreme, a to je bio sam početak jednog novog poglavlja RK ‘’Partizan’’.

4. Šta za mladog trenera znači prvi trenerski posao u velikom klubu kao što je Partizan, koji je u poslednjih 5 godina postizao visoke rezultate?

Za mene je to velika čast, jer sam dobio priliku da na samom početku trenerske karijere radim u velikom klubu. Svakako je veliki izazov, jer imam obavezu da radeći sa mladima od njih ”napravim” vrhunske igrače, koji mogu da igraju u svim reprezentativnim selekcijama.

5. Koliko ti je teško motivisati ceo tim (igrače i stručni štab) da budu profesionalci kada je ovako teška situacija u klubu?

Mislim da je to možda i najveći uspeh. Kao igrač sam, bez obzira na okolnosti, bio 100% profesionalac, a uspeo sam da to prenesem na ceo stručni štab i na igrače da nema izgovora, kako na treningu tako i na utakmicama!

6. Šta je to Partizan probudio u tebi kada svakog dana od dolaska daješ 100% sebe, prvo kao igrač, a sada i kao trener?

To je moja životna filozofija! Kad sam se odlučio da u 38. godini zaigram za Partizan, nisam ni jednog trenutka posumnjao u to da mogu da igram na vrhunskom nivou, jer u suprotnom, ne bih ni došao. Takav pristup imam i kao trener, jer zelim da ”Evropu”vratimo na Banjicu.

7. Kako si uspeo da iz nekih igrača izvučeš maksimum u razvoju njihovih potencijala (Sretenović, Popović, Mršulja, Kukić…)?

To su dobri, veoma talentovani igrači, koji su od prvog dana prihvatili moj način rada. Imli smo jasno zacrtane zadatke i ciljeve i od njih nismo odstupali ni na jednom treningu. Sa njima je lepo raditi i najvažnije je da ovo nije njihov maksimum.

8. Očigledno je da igrači upijaju svaku tvoju reč, šta to za tebe znači?

To znači da mi veruju, jer znaju da svoje bogato igračko iskustvo nesebično prenosim na njih.

9. Za kratko vreme si postao prepoznatljiv po idejnim rešenjima različitih situacija u toku igre: ’’marker’’, ’’4. bek’’, ’’promena startera’’?

U ovom poslu dajem 100% sebe i razmisljam o tim stvarima, naravno u skladu sa individualnim mogućnostima igrača i ekipe kao celine. Te ideje sprovodim u delo, jer želim da, kao što sam kao igrač bio prepoznatljiv, budem to i kao trener.

10. U sredu 25. marta nas očekuje revanš ¼ finala Kupa?

Bez lažne skromnosti, obzirom na kvalitet našeg protivnika i odigrane prve utakmice na ‘’Banjici’’, mislim da ishod te utakmice zavisi od naše igre, jer smo u prvoj utakmici bili daleko od maksimuma.

11. Znam da se nećeš zadovoljiti samo ulaskom u play-off , koliki su krajnji dometi ovog tima u borbi za titulu?

Odgovor na ovo pitanje je suština ovog intervjua!!! Sigurno je da sam, i kao igrač, želeo uvek najvise, pa zašto bi se to sada promenilo?

 

“Max“, želimo ti da nastaviš putem koji si izabrao, da sprovedeš sve zamisli i sigurni smo da će “Evropa“ vrlo brzo ponovo biti na “Banjici“.

Odgovor na tekst u JSL Sport

Odgovor na tekst u JSL Sport

Povodom teksta JSL „Sport“ od 10. marta tekuće godine, a u kojem se rukometni sudija Trajanović dovodi u konotaciju našeg kluba možemo reći sledeće:

„Imenovani rukometni sudija Miloš Trajanović je bio član našeg kluba u pionirskom i kadetskom uzrastu. Poslednji put je njegova takmičarska knjižica registrovana za 2005.god. I od te godine nije više član kluba po bilo kakvom osnovu! On nema nijedan takmičarski nastup za juniorski, seniorski drugi ili prvi tim našeg kluba. Veoma nam je žao što ste u pomenutom tekstu pomenuli ime našeg kluba i time verovatno želeli senzacionalistički da delujete na Vaše čitaoce, gde za običnog čitaoca takva informacija može imati drugu negativnu sliku o našem klubu.

Naš klub prolazi kroz veoma težak period u kojem niko od igrača, trenera i zaposlenih mesecima ne prima platu, a gde igrači sami plaćaju „sertifikate“ ili bivši igrači pozajmljuju novac klubu da izađe iz blokade (o čemu je i pisao JSL „Sport“). Pored svih navedenih problema, naš tim igra u 1/4 finalu kupa Srbije, plasirao se u play-off i boriće se za titulu prvaka i umesto da punu pažnju javnosti u ovom teškom vremenu po srpski sport okrenete ka tim divnim igračima, o treneru Maksiću koji je napravio preporod sa njima i rezultat vredan pisanja, Vi naš klub dovodite u konotaciju sa nekim igračem koji je pre 10 godina bio u mlađim kategorijama i koji danas nema nikakve direktne veze sa nama!!!“

Beograd, 10.03.2015.god.
RK Partizan

Veliki uspeh – plasman u play-off

Veliki uspeh – plasman u play-off

Uvod u derbi meč je bio lep gest crno-belih koji su povodom 8. marta, svim pripadnicama lepšeg pola darovali po ružu.

Tim iz Humske je u derbi utakmici 16. kola savladao, jednog od glavnih konturenata za plasman u play-off, ekipu “Vojputa 33:29 (16:13), a obzirom da je “Crvena Zvezda“ pobedila “Železničar“ , tim Nenada Maksića je obezbedio poziciju koja vodi u borbu za titulu. Do 15. minuta je viđena izjednačena igra oba tima, a onda su gosti iskoristili nekoliko grešaka i “lakim’ golovima iz kontranapada preko Kaltaka stekli najveću prednost 7:10 (19′). To je bio signal za “buđenje“ domaćih koji u samo 5 minuta prave seriju 6:1 i praktično stvari postavljaju na svoje mesto. Iako su svi očekivali da na početku drugog dela naš tim se još više rezultatski “odlepi“, to se nije desilo. Subotičani su primorali trenera Maksića da zatraži minut predaha već posle 6 minuta nastavka (19:19). Sve do 47′ se igralo “gol za gol“, a odna domaći dolaze do +2, a konačno rešrenje meča je usledilo u 55′ nakon pogotka Pavića za 30:27.

Sledeće nedelje tim iz Humske gostuje u Požarevcu.

Mijajlo Marsenić  – još jedan od crno-belih ’’junaka’’

Mijajlo Marsenić – još jedan od crno-belih ’’junaka’’

Decembar 2009. Stadion „Partizan“ – kancelarija rukometnog kluba. Saša Blagojević, direktor kluba, gledajući utakmicu Bar – Berane pokazujući prstom na ekranu izgovara rečenicu koja će jednom mladom momku promeniti ceo život: „Hoću njega da dovedemo“.

Ova priča ne bi bila toliko interesantna i neuobičajena da je disk poslao igrač koji se dovodi. Naime, tadašnji srednji bek iz Bara, koji je želeo da dodje na probu, poslao je na adresu kluba utakmicu Bar – Berane. Na njegovu žalost, na tom disku je primećen kvalitet nekog drugog igrača. Srećna okolnost je još bila što naš klub ima „jaku“ beransku vezu, dovoljno je reći Predrag Jušković, pa se popularni Marsa našao u Partizanu.

Tako počinje priča Mijajla Marsenića u našem klubu. Sa crno-belima je doživeo mnogo lepih trenutaka, ali je njegov početak obeležio veliki porodični gubitak. U tim teškim danima, kako je sam pričao, su mu mnogo pomogli pored Saleta i Pedje, stariji igrači  Urke, Bane, Maksa, Paja, Veljko, Miša, Bogdan, Ilke… A onda, kao na traci su se ređale utakmice Lige šampiona, osvajanja trofeja, prvi nastupi u reprezentaciji Srbije. Vrlo brzo je Marsa postao jedan od najinteresnatinijih mladih igrača u Evropi. Iskrenost i poštovanje dogovora ga odvodi u „Metalurg“, ali se ipak ispostavilo da to nije prava sredina za njegov napredak.

Tako se ponovo našao na početku, u skoro bezizlaznoj situaciji, sa visokim obeštećenjem i teretom međunarodnog sertifikata, sa velikim izgledima da do kraja sezone ne nađe klub. Mnogi su se interesovali, pitali gde će otići, a on je svima odgovarao: „Ja ću u moj Partizan“! A gde se on može osećati bolje nego kod svoje kuće i „čuvenog“ cimera „malog Duleta“? Tada Marsa pokazuje svima koliko zaista voli klub. Iako zna da mu klub u ovom momentu ne može skoro ništa ponuditi, On inicira da visoko obeštećenje i deo „sertifikata“ plati sam kako bi ponovo postao naš član!!! U takvoj situaciji je mogao odabrati bilo koji klub, a on je ipak izabrao crno-beli dres.

Svaka čast Marso! Dobro došao kući!

Nerešeno u prvoj utakmici 1/4 Kupa-a

Nerešeno u prvoj utakmici 1/4 Kupa-a

Odluka o putniku na F4 Kup-a Srbije biće doneta, kako se i očekivalo, nakon revanš utakmice, u “prvom poluvremenu“ duela Partizan-Radnički nije bilo pobendika 26:26 (13:14). Veliki značaj utkamice doneo je iskusnijoj ekipi, znatna prednost u iskustvu je na strani Kragujevčana, bolji ulazak u meč. Vrlo lako su iskoristili sve greške domaćina u 5′ su imali 0:3, a u 18′ je bilo i 5:10. Kao i na nekim prethodnim utakmicama, tada dolazi do potpunog “buđenja“ crno-belih da bi u 27′ bilo 11:12. Do kraja prvog dela su gosti ipak zadržali minimalnu prednost. Ulazak u drugi deo bio je nalik na prvi deo, jer su Kragujevčani ponovo napravili +3 za 14:18. Ponovo dolazi do reakcije tima trenera Maksića koji brzo poravnava na 18:18 u 41′, ali večeras nikako nije bilo energije da se napravi potpuni preokret i dođe do prednosti. Gol za gol se igrao praktično do kraja meča i nerešeni rezultat je bio konačni epilog jedne veoma dobre rukometne predstave. Revanš meč se igra u Kragujevcu 25. marta.

U ostalim mečevima postignuti su sledeći rezultati: Sloga – Vojvodina 25:25; Železničar – Metaloplastika 27:27 i Vojput – Crvena Zvezda 26:20.

Ivan Dimitrijević više od “prijatelja kluba“

Ivan Dimitrijević više od “prijatelja kluba“

Naš narod kaže: „Kada ti je teško, onaj što ti pomogne, on ti je pravi prijatelji“. Ne zna se kome je teže bilo prethodne nedelje, da li RK Partizan, da li igraču Ivanu Dimitrijeviću. Klub u blokadi, sa zabranom registrovanja novih igrača, praktično bez rešenja da nešto promeni. Veliku želju da igraju u crno-belom dresu, po svaku cenu, čekaju Dimitrijević, Marsenić, Pavić i Pilipović. Svaki sekund koji prolazi smanjuje šansu da iko od ovih momčina zaigra u najvoljenijem klubu.

I onda veliki zaokret, Ivan dobija ponudu iz Austrije, čime se polako pokreće mali zupčanik, pa onda veći i kako to već ide. Ali Ivan ne bi bio Ivan kada ne bi nešto uradio što bi malo drugih uradilo. Uradio je nešto što se ne može izmeriti ili prepričati rečima. Pre odlaska on svom klubu ostavlja novac da plati deo dugovanja kako bi se omogućila deblokada i registrovanje novih igrača. To jednostavno mogu samo najveći!!! Svoju beskrajnu ljubav prema klubu Ivan je pokazao po ko zna koji put, ne rečima, već delom… Ivane, HVALA TI!!!

Danas je potvrđena vest da je Ivan postao član Handball ECE Bulls iz austrijskog grada Bruka.

“Lutkice“, želimo ti svu sreću ovog sveta!!!

Rutinska pobeda u Lazarevcu

Rutinska pobeda u Lazarevcu

Crno-beli su rutinski savladali tim Kolubare u Lazarevcu 22:48 (11:24). Gostujući tim je od prvog do poslednjeg momenta meča nametnuo svoj stil igre koji je vrlo brzo uvećavao prednost. Trener Maksić je iskoristio priliku da pruži priliku svim raspoloživim igračima. Utakmica će biti upamćena i po prvom zvaničnom meču Slobodana Pavića, ali i po nastupu povratnika u crno-belo jato Pilipović Aleksandra i Marsenić Mijajla, koji su pojačali klub u poslednjim danima prelaznog roka. Sledeća nedelja je jedna od najznačajnijih za naš tim. U sredu 04. marta od 17:30 je prva utakmica 1/4 finala protiv “Radničkog“ na “Banjici“, a u nedelju 08. marta najvažniji meč za osiguravanje pozicije u play-offu protiv “Vojputa“ . Pozivamo sve ljubitelje rukometa i navijače da dodju i pomognu našem timu, koji je već sada hit prvenstva.