Uspešna uvertira za derbi

Uspešna uvertira za derbi

Crno-beli su se plasirali na F4 Kupa Srbije, jer su i u revanš utakmici savladali Topličanin iz Prokuplja 38:30 (19:12). Prvo poluvreme je bilo preslikano kao iz prvog meča, u kojem je golman Tomić odlično branio, a naši momci iz kontranapada lako postizali pogotke. Takva igra je dala treneru Maksiću mogućnost da svim igračima pruži šansu. Treba reći da je za prvi tim debitovao Mikić Luka (1998), jedno od najtalentovanijih desnih krila na ovim prostorima, ali i da je svoje prve odbrane zabeležio Knežević Miloš. Utakmica je obilovala lepim potezima koje je publika znala da pozdravi. Finalni turnir Kupa će se odigrati 02/03. juna, a mesto odigravanja će biti određeno sledećeg meseca.

zapisnik Partizan Toplicanin

Na meču je obeležena i godišnjica jednog od najvećih mečeva u Kup takmičenjima, naime 30. marta 1977. godine je odigrana utakmica Partizan – Crvena Zvezda u kojoj je naš tim slavio iako je bio drugoligaš. Klub je tako ukazao počast članovima ekipe iz 1977. godine.

Već u subotu 02. aprila od 20h naš tim očekuje novi derbi u play off-u. Na Banjicu dolazi aktuelni šampion “Vojvodina“. Pozivamo sve ljubitelje rukometa da dodju i podrže naše momke, jer nakon nerešenog rezultata u Subotci, naši momci bi pobedom ušli u red najozbiljijih kandidata za titulu prvaka.

Crno-beli u osvojili bod u Subotici

Crno-beli u osvojili bod u Subotici

Na startu play-off a crno-beli su gostovali u Subotici i odigrali nerešeno 24:24 (12:12). Prvo poluvreme je donelo velike oscilacije oba tima i dosta uzbuđenja. Domaći su mnogo sigurnije ušli u meč, poveli 4:1, ali je golman Ćućuz sa nekoliko vezanih odbrana držao naš tim u igri. Šteta što su načinjene greške koje su dale krila domaćem timu koji u 20′ ima prednost 10:4. Od tada do kraja poluvremena samo je jedan tim postojao na terenu. Živkoviću se prvo pridodao golman Tomić koji je ušao u odličnu seriju odbrana, što je dovelo do “lakih“ golova koje crno-bele vraćaju potpuno u igru. Napravljena je serija 2:8 tako da se na odmor otišlo rezultatom 12:12. Drugi deo je doneo prvo prednost našeg tima, ali su domaći nekako uvek koristili greške i nalazili se u prednosti. Ono što je najbitnije, crno-beli momci se nisu predavali i uz navijanje naših “grobara“ su stigli dva puta -2 (22:20 i 24:22). Imali smo šansu da možda meč rešimo i u svoju korist, ali je nismo iskoristili. Domaći su imali poslednji napad, ali je večeras fenomenalni golman Tomić odbranio šut Đekića i doneo veliki bod u borbi za titulu.  Ovde možete pogledati zapinik sa utakmice.

zapisnik Vojput Partizan

 

Počela CRNO BELA MINI LIGA!

Počela CRNO BELA MINI LIGA!

Juče 24. marta počelo je takmičenje u našoj Crno Beloj Mini Ligi (CBML). Prvo kolo odigrano je u osnovnim školama Veselin Masleša i Nikola Tesla na veliko zadovoljsto dece, roditelja i učesnika u organizaciji CBML. Minutom ćutanja odata je počast svim žrtvama bombardovanja NATO snaga 1999. godine. Utakmice u kojima je rezultat potpuno u drugom planu, a važna je samo radost igranja mini-rukometa nastavljamo već u nedelju 27. marta.

 

Kratka analiza prvenstva i očekivanja u Play off-u

Kratka analiza prvenstva i očekivanja u Play off-u

Izuzetno zanimljivo i ujednačeno prvenstvo garantuje još uzbudljiviju završnicu i borbu za Titulu. Samo za sajt Partizana, pokušaće da daju svoje viđenje dosadašnjeg dela takmičenja, kao i očekivanja u doigravanju, najkompetetniji:
Aleksandar Blagojević, koji je već osvojio sve sa RK Partizanom (kao igrač i kao Direktor) i Nenad Maksić, koji je sve osvojio kao igrač crno-belih, a sada namerava da uradi isto i kao trener.

Aleksandar Blagojević:
,,U play off su se plasirale realno četiri najbolje ekipe. Neizvesnost do poslednjeg kola onemogućila je timove da razigravaju igrače iz drugog plana i pokušaju da osposobe više igrača za igru pod pritiskom u doigravanju.
Tu su u blagoj prednosti Vojvodina i Spartak, timovi iz SEHA lige, koji su zbog odsustva imperativa plasmana mogli bolje da raspodele minutažu, razigraju sve igrače i tempiraju formu.
Sa druge strane, a to smo pre neku sezonu osetili i na svojoj koži, često gubljenje od daleko moćnijih rivala i uglavnom izvesne završnice loše utiču na mentalitet igrača koji iz moda gubitnika, treba da na mesec dana predju u mod pobednika, što je jako komplikovano, tim pre što se od njih očekuje da lagano pobede ekipe iz domaće lige. Ipak ne smemo zaboraviti da veliki broj kvalitetnih utakmica u SEHA ligi, uprkos brojnim porazima, ipak donosi veliko i značajno iskustvo njihovim igračima. Čak i statistika kaže da se do sada nije dogodilo da timovi iz SEHE u play off-u osvoje prva dva mesta.
Zanimljivo je da su četiri prvoplasirane ekipe iz domaće lige ujedno i najgledanije, sa veoma čvrstim domaćim terenima za razliku od slabo posećenih SEHA ligaša. To u doigravanju može da bude veoma značajan faktor.
Po meni, kada je u pitanju suvi pojedinačni kvalitet, svakako je RK Vojvodina najveći favorit, možda ne toliko superiorno kao predhodnih godina, ali ipak favorit. Isto tako, sa nešto kraćim rosterom nego predhodnih godina, priličan broj povreda tokom sezone zbog velikog broja utakmica, kao i par igrača koji su jos uvek roviti, mogu za aktuelne Šampione da budu ozbiljan problem, u veoma zgusnutom rasporedu.
Spartak je čvrsta i iskusna ekipa, ubedljivo najstarija u doigravanju i sa najiskusnijim trenerom. Mislim da ove godine neće moći da budu u vrhu ali da će Šampion svakako biti samo onaj ko odnese bodove iz Subotice.
Od „domaćih“ ekipa, mislim da za nijansu veće šanse imaju RK Partizan i Metaloplastika.
Partizan koji ove godine obeležava 60 godina ligaškog takmičenja. Uprkos najmanjem budžetu i najmlađoj ekipi u ligi, ubedljivo je najefikasniji tim prvenstva, ima najbolju atmosferu i najveću podršku sa tribina, i naročito u gostima, što će u play off-u možda biti važan faktor.
Metaloplastika je tim koji prima najmanje golova, ima dobrog golmana, igra čvrsto i disciplinovano i ima nekoliko izuzetno iskusnih igrača koji u utakmicama „na jednu loptu“ mogu da donesu prevagu. Zorka će tradicionalno biti puna prave, rukometne publike, a jedini minus može da bude veliki pritisak lokala na Vukovića i igrače, da konačno, slavnom klubu, donesu neki trofej posle duge, duge pauze.
Komšije su dobro odigrale prvi deo prvenstva, dobro trče, igraju brzo i imaju ubedljivo najboljeg i najiskusnijeg golmana u ligi. Trener i veoma mladi igrači su gladni trofeja koga nema već dugo i predstavljaće tvrd orah za sve ostale pretendente za Titulu. Sama činjenica da imaju puno veću podršku publike na strani nego u Šumicama, čini ih veoma neugodnim „gostom“.
Najprijatnije iznenađenje prvenstva je svakako ekipa Sloge. Iako su novajlije u ligi, sa odličnim trenerom Lakovićem, uspeli su da iz ekipe izvuku maksimum. Disciplinovani i do fanatizma borbeni, naročito na vrućem domaćem terenu, biće ujedno i najnezgodniji domaćin za sve učesnike završnice.
Rukometno prvenstvo nikada uzbudjivije i neizvesnije, ulog je veliki, prvo mesto donosi ligu Šampiona, a drugo sigurno mesto u SEHA ligi, sto je možda u ovom momentu za Klubove još značajnije.”

Nenad Maksić:
,,Plasman u play off nam je kao ekipi bio imperativ i obaveza iz dva razloga. Prvi, jer se Partizan uvek bori za trofeje i drugi, da igrači igraju protiv najboljih jer samo tako oni, a i ja kao trener možemo da budemo još bolji u odnosu na prošlu godinu. Nije bilo lako jer su ekipe dosta izjednačene, ali su se na kraju za plasman u play off izborile 4 najbolje ekipe.Bez obzira na to što je bilo jako teško i stresno iz više razloga, mislim da smo kao ekipa napredovali  boreći se za svaki bod, jer bez stresnih situacija i cilja se ne postaje dobar igrač i trener. Zbog toga mislim da ćemo biti jos bolji u play off-u, a razlog za to nam daju činjenice da smo najbolja napadačka ekipa, da imamo veliku podršku naših navijača i da imamo timski duh koji gradimo duže vreme. Na tom putu nas čekaju već poznati protivnici iz lige i dve ekipe iz SEHA lige.Igranje u SEHA ligi je veliko iskustvo za igrače i klub, tako da će Vojvodina kao aktuelni šampion i ekipa s najvećim iskustvom biti i najveći izazov za nas, a i sve ekipe u play off-u. Spartak je ekipa koja ima kombinaciju mlađih i iskusnih igrača, koji imaju dug superligaški staž, a sve je to dobro ukomponovao trener Željković. Zvezdin kvalitet je dobra tranzicija iz odbrane koju pozadi „pokriva“Zlatanović i postizanje velikog broja“lakih“golova.Metaloplastika je ekipa koja zbog svoje kompozicije igrača igra možda i najčvrću odbranu sa sve boljim Arsićem na golu. I na kraju Požega,novajlija i iznenađenje ove godine. Ekipa koja jako dobro i borbeno igra na domaćem terenu i moje mišljenje je da će pobeda u Požegi biti možda i ključ plasmana koji donosi mestou SEHA ligi. Zato očekujem najzanimljiviji play- off do sada, a naš cilj je da budemo bolje plasirani nego prošle godine. Imamo veliki motiv da vratimo RK Partizan na mesto koje zaslužuje, tj.igranje utakmica protiv najboljih u regionu, a zašto da ne i šire.“

Pojačanje za trofeje

Pojačanje za trofeje

Poslednjeg dana prelaznog roka, koji se poklapao sa derbijem protiv Crvene Zvezde, u naš klub je stigao Živan Pešić. U javnosti ništa nismo objavljivali, jer smo želeli da on bude veliko iznenađenje na pomenutoj utakmici i u tome smo zaista uspeli. Zbog takvog plana javnost je ostala uskraćena ko je Živan Pešić i otkud on baš kod nas?

Živan se kao dečak od 16 godina otisnuo u mađarski “Vesprem“ u kojem je proveo 4 godine. Prve dve godine je nastupao za drugi, a poslednje dve godine je igrao za prvi tim velikana mađarskog rukometa. Nakon toga, put ga vodi u Sloveniju u tim bivšeg evropskog prvaka – “Celje“. Slovenački tim je pravio tim mladih i perspektivnih igrača među kojima je bilo mesta i za Pešića. Povrede su ga udaljile od startera pa je posle godinu ipo dana želeo da promeni sredinu i “Partizan“ mu se učinio kao pravo rešenje.

Živan je bio standardni reprezentativac u mlađim kategorijama u selekciji igača rođenih 1992. godine, a saigrači su mu bili crno-beli: Mijajlo Marsenić, Bogdan Radivojević, Vanja Ilić , Mihailo Radovanović. Rukometnoj javnosti je postao interesantan kada je tada juniorska reprezentacija Srbije na SP u Bosni i Hercegovini igrala utakmice u Banja Luci. To su bili nezaboravni trenuci, jer su pred prepunim tribinama “Borika“  padali: Danska, Rusija, Francuska i Angola. Igra sa tog prevensta ga je preporučila tadašnjem selektoru “A“ reprezentacije Vladanu Matiću koji ga je uvrstio u sastav na prijateljskim mečevima protiv Češke.

Živan je, poput Marsenića prošle godine, sam sebi platio sertifikat da bi igrao u crno-belom dresu. Postupak vredan svakog poštovanja. Dolazak Živana Pešića je doprineo ostvarenju jednog od ciljeva ove sezone, a to je plasman u play-off, a tim je na dobrom putu da se kvalifikuje na F4 Kupa Srbije. Po rečima novog pojačanja, on je stigao u naše redove da se bori za trofeje, jer je u mladim saigračima video kvalitet koji to može doneti. Ostaje da verujemo u njegovu procenu i da podržimo naš tim u predstojećoj borbi za trofeje. Dobro došao Živane!!!

A sad borba za titulu!!!

A sad borba za titulu!!!

Pobedom nad ekipom “Morave“ naš tim se kvalifikovao u play-off čime je stekao pravo da se još jednom bori za novu titulu. Karakteristika predstojećeg “obračuna“ 6 najboljih ekipa u Srbiji je da timovi koji su prošle godine bili prvi i drugoplasirani i koji su u ovoj sezoni učestvovali u Seha ligi, nisu kvalitetniji kao prethodnih sezona. To je pokazao i turnir koji smo organizovali početkom februara. Svaka od ekipa ima svoje šanse i vidi sebe na najvišem tronu. Tako da nas čeka veoma neizvestan i kvalitetan nastavak prvenstvene trke. Obzirom da je naš tim u poslednjih nekoliko utakmica značajno podigao formu i ima dosta dobre rezultate, jednostavno se nameće mišljenje da našim mladićima fali samo malo više vere u sebe i da titula uopšte nije daleko. Ono što raduje je svakako odziv naših navijača koji su na svim terenima pravili fenomenalnu atmosferu upotpunjujući rukometni užitak, jer primera radi na utakmici protiv “Morave“ se na Banjici okupilo 1000 gledalaca što se ne pamti na mečevima koji nisu “derbi“. Prvi meč našeg tima je u Subotici naredne subote (26. marta) što će biti prilika da se napravi veliki korak ka novom cilju!

raspored Play off a SRL 2016

 

Istinski “Partizanovac“ – Časlav Dinčić

Istinski “Partizanovac“ – Časlav Dinčić

Nekoliko puta do sada smo naveli da je u ovim momentima privilegija biti član rukometnog kluba, jer se na svakoj utakmici dešavaju neverovatne stvari i primeri iskrene ljubavi prema našem klubu. Da je akcija zaista naišla na nikad veći odaziv “Partizanovaca“ svih dobi ma gde oni trenutno živeli i radili posvedočiće nam  i jedan “provereni“ zaljubljnik u Humsku 1. Reč je o Časlavu Dinčiću bivšem igraču i treneru koji živi i radi u Nemačkoj. Časlav je jedan od onih koji čim dođe u Beograd, prvo dolazi u Humsku 1 da vidi kako radi i živi njegov Partizan. U petak je stigao u poslepodnevnim satima, ali nije propustio priliku da dodje na “Banjicu“ i pruži podršku na utakmici protiv “Morave“ . Popularni “Dinča“ je iskoristio priliku da bar “malo“ pomogne igračima, pa je za pomenuti meč kupio 100 ulaznica! Svi mi koji poznajemo “Dinču“ znamo da je to od srca i koliko je njemu stalo da naš klub bude pravi. “Dinča“ tebi i tvojoj porodici želimo sve najbolje. Živeli! IDEJA ŽIVI!!!

Crno – Beli dobili Moravu

Crno – Beli dobili Moravu

Partizan je na večerašnjoj utakmici protiv Morave odneo ubedljivu pobedu, rezultatom 41:33. Iako su gosti poveli u prvom minutu, nakon čega je usledila napeta igra, već od sedmog minuta je pobeda našeg tima bila sasvim očigledna. Nakon i više nego superiorne igre Crno-Belih, prvo polu-vreme je završeno sa 8 golova razlike, rezultatom 23:15. U drugom polu-vremenu smo nastavili istim tempom, ne pružajući šansu protivničkoj ekipi da nas stigne. Punu halu na Banjici, su osim sjajnih igrača Partizana, na noge digli i naši verni navijači, koji su napravili fenomenalnu atmosferu!

Strelci

RK Partizan:
Šotra 1, Živković 12, Sretenović 3, Pižurica 1, Đuričić 3, Radojković 8, Stevanović 1, Kukić 3, Pešić 1, Maksić 2, Popović 2, Mršulja 4

RK Morava
Đurković 3, Rakić 2, Rajić 1, Bugarinović 5, Antić 2, Radojević 4, Marjanović 7, Božanović 7, Mihajlović 2

Одговор Веље Марјановића НН – овима

Одговор Веље Марјановића НН – овима

Професор уметности у мом Карловцу, Исидор Вујовић, говорио је да некима кад запушиш уста проговоре нa неко друго место а ми смо били сретни што имамо такве професоре (књижевност у то време госпођа Ковиљка Јевремовић а историју легенда Јулијана Костић) који нас уче да будемо писмени, бистри и добри људи а тада се у Карловцу знало ко може бити професор, спортиста, политичар, спортски радник итд, а ко не. А онда су дошла нека друга времена и неки нови ликови. Као ови НН који у покушају да одговоре Партизану и судијама проговарају где и како не треба.

Док нисам пре 11 година прешао у приватни бизнис имао сам посла са НН ликовима. Али никад нисам са њима полемисао. Са таквима се не полемише. Али дошла су времена да такви могу кријући се иза МРК Црвена Звезда, показати неписменост, неинформисаност и лаж, а да им таква бесмислена писма у којима сами одговарају на своја претходна тзв саопштења, медији упорно објављују. Истовремено нису објавили на исти начин одговоре нападнутих (РК Партизан и Заједница рукометних судија). Зато се мимо мојих обичаја и оглашавам тражећи од медија истоветну објаву, имајући у виду не само моралне и разлоге објективног информисања већ и оне обавезујуће природе (свака част“ Информеру“ он је барем то објавио као плаћени оглас, што је први пут у историји спорта да неко плаћа овакве памфлете, али то је једино исправно).

Да се не побрка (као што су НН лица побркала да кад неко напада њих напада на државу,) не бавим се овде Црвеном Звездом, њеним навијачима ни онима који играју за рукометну секцију (без обзира како се она звала и који ПИБ имала), јер сви они заслужују поштовање а и ја нисам онај који има право да се тиме бави. Бавим се ликовима који годинама упропашћавају рукомет у Црвеној Звезди а тиме и Србији а да истовремено никад ништа нису створили, постигли или остварили  и који се оваквим глупостима у ствари правдају Црвеној Звезди, њеним навијачима и спортистима.

Прво оно што је најважније и што је једино код њих тачно. Јесам Партизановац („ево све црно на бело“) признајем. Ако је то кривица „пуцајте ја и сада држим час“. Али кад кажем најважније мислим на признање да сам као Гробар утицао на статус Звездиних рукометаша у Супер лиги Србије.

Први пут када су на иницијативу тадашњег Председника Владе РС Ивице Дачића (такође Гробар) и Потпредседника Александра Вучића (није Гробар али нико није савршен), обављени разговори како да потпуно нови клуб МРК настави такмичење као правни наследник својих претходника а да се не направи финансијски криминал и спортска неправда оштећењем поверилаца пре свега рукометаша Звезде који би гашењем старог клуба изгубили сва права. Као исправни и добронамерни људи смислили смо једино исправно решење да нови клуб писмено преузме сва дуговања претходника и том конструкцијом је рукомет у Црвеној Звезди спашен  старта од најниже лиге што је била алтернатива која не би била добра ни за српски рукомет.

 Други пут  (мислио сам да ово нећу морати да објавим никада) када до наредне сезоне управа није испоштовала тако преузете обавезе па играчи нису хтели да потпишу репрограм који би омогућио лиценцирање јер им нису веровали. Лично сам звао играче Звезде (што је вероватно незабележен пример било где) да их уверим да је то прави пут а не да клуб изгуби лиценцу а некима од њих  (Стевановић, Суџум итд) сам гарантовао лично мојим именом и новцем ако треба да ће бити исплаћени а да потпишу репрограме. Мени су веровали а њима не и учинили су оно што треба чиме су помогли и Звезди и рукомету.  Хвала им.

 И трећи пут, пошто разни анонимуси који су се смењивали и мотали око клуба никад нису поштовали уговорене обавезе потписане споразуме и пресуђене ствари, када су им због тога одузимани бодови до границе испадања. Тада сам са правим, доказаним и успешним Звездашима Александром Боричићем и Иваном Тодоровим и другима а уз учешће Председника заједнице Суперлигаша Драганом Јаћовићем (такође Гробар,) нашао решење у томе да СД ЦЗ гарантује и преузме све што је потребно да се играчи који су тужили клуб намире или повуку тужбе чиме је опет избегнут лош расплет по играче, Звезду и рукомет. За исте ствари Звезда је претрпела европске санкције и у фудбалу и у кошарци. Али кад то ураде УЕФА И ФИБА онда је то ок и све је свима јасно.

 Мало ли им је од једног Гробара? Али што би им РК Партизан рекао “и СВЕ је вама мало“.

Е сад зашто неписменост? Зато што уместо да читају правилнике и прописе у којима све пише питају преко новина да им неко то преприча.

Неинформисаност? Па не знају да нисам на челу Партизана већ 8 година и да нисам први човек РСС већ тачно годину дана када сам се повукао са тог места због ангажовања на стварању Српске народне партије (а и других разлога).

Шта је лаж? Лаж је да им је на прве безвезарије одговорио РСС саопштењем а сви знају да РСС то никад није урадио па су ми чудни медији који тако пређу преко очигледне лажи.

То што све бркају (РСС, Супер лигу, Заједницу судија, Клубове, Председнике) је јасна последица незнања као и конфузије коју има свако ко у себи носи више личности (РК, ОРК, ШРК, МРК) за шта постоји медицински назив што додатно отежава полемику са њима посебно уз сву логистику коју имају. Па да су из мото спорта или скијашких скокова знали би да је Војводина првак последње три године а не Партизан (фаворизован није ни Европу изборио).

Када се ради о суђењу ту им не могу помоћи. Много пута сам изгубио медаљу или титулу за један гол и никад нисам писао саопштења и дизао галаму. Побеђују рукометаши а не писци саопштења. У суђење се и не разумем јер сам у рукомету био све (играч, тренер, физикалац, фотељаш) само не судија, али након онога што им је први човек судија Србије Зоран Станојевић (Звездаш) одговорио, ја бих на њиховом месту ћутао.

Рукомет па и спорт су постали једноставни. Ко има највећи буџет углавном побеђује. Тиме нек се они баве (као Звездина кошарка за коју мислим да је прва због буџета па тиме и екипе а не зато што је Ђилас на челу КСС). Пара у рукомету у Србији за разлику од целе Европе није било ни у време медаља па је смешна прича кад  бибило резултата било би и пара за клубове. То у Србији (већ 20 година) иде нажалост не од улазница и спортског маркетинга него од политичког или маркетиншког монопола а рукомет никад није био љубимац те тзв „елите“.  Само делом је то кривица рукомета који је увек имао више „пљувача у вис“ нажалост, него „скакача у даљ“.  Питање о промоцији рукомета треба поставити онима који раде у Савезу то је њихов посао и вероватно имају шта су све радили на том плану (и Божа Ђурковић је Гробар али га занимљиво не наводе у паралажама јер да је све тако као што пишу не би то могло без њега). То није посао председника а поготово да плаћа огласе и или новинаре за своју промоцију. Има тога у Србији али то се зове корупција.

Питали су шта сам урадио у рукомету па морам да одговорим (бар део). У Карловцу са почетка текста клуб који нас је уз школу васпитавао и сад је Прва лига, стално ствара добре људе и играче а вероватно је једини клуб који је свом месту и школи изградио спортску халу. Једино тамо сам био и остао.

 Био сам први човек Партизана четири године уз освојене четири титуле и финансијску консолидацију клуба затеченог у огромним дуговима. У време док сам истовремено био и на челу Партизана и РСС, Звезда је освојила две шампионске титуле. Тад је на челу ЦЗ био Блажо Чабаркапа, чија је једина грешка очито била што је тада у клуб довео оне који су га отерали и од тада збогом титулама. После мене у Партизан су дошли бољи и успешнији од мене а онда је дошла криза и зато ћемо сви да помогнемо новом руководству.

Водио сам РСС девет година уз освојених девет медаља од чега две најсјајније: сребрну европску мушку 2012 и сребрну светску женску 2013, уз организацију два ЕП и једног СП,  без динара дуга све то време. Парама које смо тада  зарадили  купили смо простор за оне који тамо раде и за живот рукомета и исплатили највеће награде репрезентацијама у историји.

 Наш рукомет је на шестом месту ранг листе ИХФ (до пре годину били смо  четврти) а то је у спорту ваљда једино мерило успешности. Добитници смо Медаље заслуга за народ Републике Српске. Добитник сам највећих признања у Србији у области спорта: Спартакове и Мајске награде. Нови Сад у коме живим последњих десет година је стицајем околности и подршке две градске власти доживео најсјајније рукометне тренутке у историји а рукомет је и ту добио свој храм, халу на Сланој Бари. Јел треба још или да они објаве свој рукометни ЦВ?

Једина руководећа функција коју у рукомету сада обављам је она у Светској рукометној федерацији где сам председник Арбитражне комисије изабран гласовима Конгреса ИХФ. Зато нека ме се ману да не буде „тражили сте гледајте“ јер ако променим одлуку па се на јесен поново кандидујем бићу поново изабран. Јер народ за разлику од њих све зна. И у држави и у спорту побеђују најбољи зар не?

Јесте дугачко али они су имали два пута по оволико и поставили хиљаду питања, поздрав Веља Марјановић.

  

LJUBAV PREMA KLUBU – Ranko Lovre

LJUBAV PREMA KLUBU – Ranko Lovre

Ranko Lovre rođen je 14. marta 1960. godine u Zemunu. Po zanimanju je precizni mehaničar.

Kao tinejdžer počeo je da prati crno-bele, išao je na sve njihove fudbalske utakmice, i već tada shvatio da će Partizan biti njegova druga porodica.

Skoro četvrt veka prati i rukomet. Lovre možda nije jedan od vatrenijih navijača naših crno-belih momaka, ali je sigurno jedan od najvernijih. Već 24 godine prati RK Partizan, jer za njega je, kako kaže, rukomet prava muška igra, atraktivna i puna uzbuđenja. Neretko utakmice gleda sam, mada mu se ponekad u navijanju pridruži i komšinica Vukosava Mašić.

Od 1992. bio je na skoro svim utakmicama na kojima je Partizan bio domaćin.

Crno-bele bodrio je i u mnogim gradovima. Bajmok, Kać, Novi Sad, Subotica, Cetinje, Bar, Priboj, Berane, Podgorica, Pljevlja… samo su neki od gradova u kojima je bio kako bi Partizanu pružio podršku.

Jedno od njemu najznačajnih putovanja bilo je 1999. godine kada su crno-beli u Ligi šampiona gostovali Vespremu.

Pamti i utakmicu koju je Partizan igrao protiv Crvenke, 24. marta 1999. godine. Pored ovacija, i srčanog navijanja, čule su se i sirene za vazdušnu opasnost.

Seća se i svojih ne tako tipičnih putešestvija. Bio je 18. april 1994. godine. Vladan Matić, igrač, nakon odigrane utakmice u Kaću, odvezao ga je u Šabac, u posetu prijatelju. Kada je krenuo nazad, shvatio je da je izgubio sav novac. Krenuo je peške za Beograd, pokušavajući da stopira, bez hrane i većih pauza. Nakon 26 sati stigao je kući. Posle 4 dana istrčao je Beogradski maraton, celih 42 km.

Ali, kako i sam kaže – za ono što se voli, ništa nije teško.

Gde je ljubav, tu je i vera. Vera da će biti bolje. Klub se trenutno nalazi u teškoj materijalnoj situaciji, ali on veruje da će biti bolje. Mora biti bolje. I zato, kartu uvek kupuje – iz principa.

Sve trenere prati i poštuje, ali omiljeni su mu Kurteš i Maksić.

„Jedne godine u Nišu bio sam jedini navijač. Redar nije hteo da me pusti i Kurteš se zauzeo za mene. Rekao je da neće da uđe dok ne puste Lovrea u halu“, priseća se Ranko.

Omiljeni igrači su mu Vladan Matić i Uroš Mitrović, dok mu je omiljena utakmica odigrana protiv Metaloplastike, kada je čuveni Borko Đorđević dao gol u poslednjoj sekundi.

Pored rukometa, pasija mu je i šah. Takmičio se u prvoj kategoriji, šahovski klubovi za koje je igrao su Diogen, Zemun, Kadinjača, Pim.

Od RK Partizan ove sezone očekuje ulazak u play off, osvajanje jednog od prva dva mesta i plasman u SEHA ligu.

S obzirom da na gostovanja uvek putuje o svom trošku, zahvalan je klubu kada mu se omogući put sa ekipom.

Ovom prilikom mu čestitamo rođendan i uz poklone mu se zahvaljujemo na neizmernoj podršci sve ove, a nadamo se i mnogo narednih godina.

Hvala ti Lovre !