„Iz trenerskog ugla“, Aleksandar Brković: „MEDALJA“

„Iz trenerskog ugla“, Aleksandar Brković: „MEDALJA“

Kada je na jednom od poslednjih odbrojavanja do početka Evropskog prvenstva, prilikom ostavljanja poruka na lopti reprezentativcima, Predsednik Rukometnog saveza Srbije, Velimir Marjanović napisao „MEDALJA“ mnogi su se začudili optimizmom Predsednika, neki možda i nasmejali. Hvala Bogu pa su stručni štab i reprezentativci mislili kao Predsednik. Godinama je Velja govorio kako zenit srpske reprezentacije treba da bude u Beogradu 2012., međutim put ka planiranom cilju nije bio baš po planu i nije bio progresivan. Ovaj uspeh je time veći i dobija još više na značaju. U Srbiji je uspeh rukometaša odjeknuo baš jako. U senku je palo sve drugo pa čak i veći uspesi recimo vaterpolista i Noleta. Srpski narod mnogo voli rukomet i dugo baš dugo je čekao neku radost ovakvog formata. Mentalitetu našeg naroda apsolutno odgovara sport u kome se svaki čas nešto dešava, padaju golovi kao na traci, golmani brane u serijama, između dva gola ne mora da prođe više od 5 sekundi, trči se, skače se, pršte dueli na sve strane i sve ostalo što rukomet čini tako atraktivnim. Kao kada je malo dete ljuto na oca što je često van kuće pa ga kad dođe, dete nekad ignoriše, siguran sam da je tako i sa rukometnom publikom. Godinama nas je ignorisala zbog silnih razočarenja u rukometaše, koji su ranijih godina bili jako uspešni u obe konkurencije i muškoj i ženskoj. Zato je bilo potrebno jako malo da se u roku od tri dana na rukometu skupi bezmalo 40 hiljada ljudi. To je ako ne veći onda barem približan uspeh osvajanju medalje, jer je već na polufinalu rukomet u Srbiji pobedio.

Ovo Evropsko prvenstvo ima nekoliko pobednika i nekoliko gubitnika. Svakako najveći pobednik je naravno pobednik tj. Danska. Podigli su se iz pepela, nakon nularice posle prvog kruga podizali su lagano formu, čekali neke rezultate, ušli skoro srećno u polufinale i tamo pokazali ko su i šta su.

Srbija je ponovo na rukometnoj mapi i Evrope, a možda što je još važnije i u javnosti svoje zemlje. 15 dana tokom kojih je trajalo prvenstvo Srbija je pričala samo o rukometu. Sada već sigurno antologijska polufinalna utakmica protiv Hrvatske je bio jedan od najgledanijih sportskih događaja u poslednje vreme kod nas.

Makedonija je takođe jedan od pobednika i to doček zemljaka reprezentaciji i pokazuje. Peti u Evropi, plasman na kvalifikacije za OI  i Lazarov kao najbolji strelac u istoriji evropskih prvenstava i pre svega fenomenalna podrška navijača i u Nišu i u Beogradu daje za pravo makedonskom narodu da slavi rukometaše kao pobednike. Umalo da ponove uspeh košarkaša.

O gubitnicima ne bih nešto posebno, samo neka  bude da su po meni to svakako Francuzi koji su kao prvi favoriti totalno podbacili, Španci koji zbog svoje ležernosti na kraju ostadoše bez medalje, Slovenci koji su u dve utakmice imali priliku da ostvare plasman na kvalifikacije za OI iako su podmladili reprezentaciju i igrali veoma hrabro, Mađari koji su iz idealne situacije posle prvog kruga na kraju bili samo osmi i naravno Rusi, poslednjih godina totalni gubitnici.

Što se igrača i golmana tiče konkurencija je bila jaka, ali ne i najjača. Kao i svake godine bilo je povređenih koji ili nisu mogli da odgovore obavezama prema reprezentaciji ili koji su to činili sa umanjenim mogućnostima. Nedostajali su neki Šmal, neki Boesen, neki Šterbik, Marcin Lijevski, Ćema Rodrigez, Knudsen, Nedesbo, Karlen, Stefanson, Kjeling, Gudjonson, Ege, Kraus i neki ostali sa kojima bi ovo prvenstvo bilo još bolje i atraktivnije.Svaka reprezentacija je imala svog vođu ili unapred određenog ili istaknutog na terenu. Svakako je Mikel Hansen Dance vodio ka zlatu, ali ne sme se zaboraviti uloga Bo Spelerberga koji je možda i ključni faktor bio u podizanju posrnule Danske. Lakoća sa kojom je Landin branio tera me da proverim da li je 88.ili 78.godište, što se kaže branio je kao „mator“. Srbe je napadački vukao Momir Ilić, bio jedan od najkorisnijih igrača i po proceni takmičarske komisije prvenstva bio i najkorisniji tj. MVP. Velika čast i za Mošu i naravno za srpski rukomet koji dugo nije imao u svom posedu takvo zvanje. Bravo Mošo! Kada te cela zemlja upozna, kada ti mnogo desetina hiljada ljudi skandira ime i prezime onda znaš da si novi idol nacije, ljubimac publike. Darko Stanić. Ozbiljan kandidat za srpskog ministra odbrane kako je već odomaćeno u javnosti. Način i stil branjenja kao što je njegov ne mogu da se nauče, ni u Mojkovcu, ni u Beogradu, Skoplju ili gde već, to se jednostavno rodi. Kada u mnogo utakmica na prvenstvu, čak i u momentima kad se rešava utakmica, jedan golman uhvati toliko „živih lopti“ onda nešto nije u redu. Sa Darkom Stanićem to je više nego u redu. Stanke, čekaš Karabatića dugo, znam, ako Bog da uhvati mu živu u Londonu. Dovoljno je jednom.

Kod ponosnih bronzanih, na mene najveći utisak su ostavili krila i Kopljar i Lacković. Čupić, Štrlek pa i Ninčević igrali su vrlo kvalitetno i kada pogledam ko tu sve još konkuriše na tim mestima jasno je da Hrvatska ne mora da brine o krilima neko vreme. Lacković je bio na sjajnom nivou i pokazao je možda i jedne od najboljih partija u reprezentativnom dresu.  Osporavani i možda i omalovažavani Kopljar je odigrao odlično prvenstvo i verovatno time neko vreme skinuo sa sebe teret nezadovoljnih novinara i dela javnosti. Alilović takođe dosta dobar, međutim za zlato na javi su potrebni i drugi igrači koji su malo podbacili.

Za Špance ne mogu da kažem da se neko posebno istakao u napadu, jer sa velikim brojem rotacija u igri teško je da se neko nametne. Što se tiče odbrane, gospodario je Viran Moros i zasluženo osvojio nagradu za najboljeg defanzivca celokupnog prvenstva.

O Lazarovu je već dosta rečeno i ne treba napominjati njegov doprinos Makedoniji ne samo sada već svih ovih godina kada Makedonci i nisu bili na ovom nivou i kada su možda gubili još u pretkvalifikacijama. On je uvek bio tu, igrao za svoju zemlju, iako je, siguran sam, imao ponude i mogao da uzme drugu nacionalnost i zaigra za neke druge reprezentacije. Svaka mu čast i naklon veliki.

Kod trenera je mnogo toga jasno, najbolji su oni koji imaju najbolji rezultat. Ulrik Vilbek je osvojio svoje drugo muško evropsko zlato. Drugo na poslednja tri prvenstva i time drži kontinuitet dobrih rezultata Danske na velikim takmičenjima od kada ih je preuzeo nakon još boljih rezultata sa ženskom reprezentacijom. Njegov plejstejšn od prošle godine je malo skupljao prašinu, ali kada je bilo najvažnije uzeo je džojstik u ruke i vodio ekipu do zlata.
Veselin Vuković je ušao u istoriju srpskog rukometa sada i kao trener, nakon mnogih i igračkih uspeha. Postao je prvi srpski trener koji je igrao finale evropskog prvenstva, prvi trener koji je srpskom seniorskom rukometu doneo medalju i samim tim postao najuspešniji selektor Srbije. Sad mu želim da bude prvi selektor koji će rukometnu Srbiju odvesti na Olimpijske Igre.

Slavko Goluža je uspeo da osvoji prvu selektorsku medalju pa makar je to i bronzana, za Hrvate navikle na uspeh možda i malo. Međutim kada se pogleda istorija utakmica za treće mesto nija baš pohvalna statistika. Malo nesuglasica sa nekim igračima u ekipi, malo nepoverenja od javnosti stvorile su još veći pritisak, ali su Hrvati i njihov selektor ipak osvojili medalju pre svega kvalitetom koji imaju.

Španski selektor Rivera, kao jedno od najvećih imena među trenerima na ovom prvenstvu je odlično sklopio ekipu, vrlo dobra selekcija je mogla da odgovori na mnoge zamisle i taktičke varijante. Špance je međutim totalno poremetila ta rotacija kako igrača tako i golmana, gde mislim da je sve funkcionisalo po nekom ključu, manje ili više u odnosu na taktiku, tako da je u svemu tome Španija pala dok se recimo Danska podigla upravo zbog svesnog menjanja, shodno dešavanjima i razvoju situacije na terenu.

Ne mogu, a da za kraj ne pomenem opet Lazarova. Pa gde si žurio čoveče onaj poslednji šut na utakmici, što ne sačeka još koju sekundu… Sad bi mi nosili zlato oko vrata, a vi bi bar izjednačili uspeh košarkaša… Možda.

Do aprilskih kvalifikacija i borbe za Olimpijske Igre, neka napreduje rukomet! Uzdravlje!  Izvor: balkan-handball.com

„Iz trenerskog ugla“, Aleksandar Brković: „MEDALJA“

Brković: Sedam miliona Srba misli da su dobri selektori

Početak Evropskog prventsva u rukometu se bliži. Posle poraza od Rumunije, srpska reprezentacija je zabeležila dve pobede u pripremnim utakmicama, protiv Makedonije i u utorak protiv Češke, sa kojom će u sredu odigrati još jedan pripremni meč, ali ovog puta uz prisustvo publike. Do prvog zvaničnog meča "orlova" na EP sa Poljacima (18:00 RTS) ostalo je još veoma malo vremena, a ta utakmica po mišljenju mnogih, kako trenera tako i naših reprezentativaca, mogla bi da bude odlučujuća.

– S obzirom na to da igramo u našoj zemlji i na sastav grupe, imamo šanse da prođemo u drugi krug. Utakmicu protiv Poljske svi mi iz rukometa apostrofiramo kao najvažniju, ona to i jeste. Taj meč može mnogo toga da nam donese, a čak i ako ne bude pozitivan rezultat ne mora ništa da znači, pošto je prva utakmica – kaže za SPORTAL.RS najbolji trener u 2001. godini po izboru Rukometnog saveza Srbije Aleksandar Brković.    

Strateg Partizana ističe da bi navijači mogli da budu presudan faktor za dobar rezultat našeg tima.

– Pred pet hiljada ljudi dobiješ vetar u leđa, možeš da budeš bolji nego što jesi, osetiš se jačim i pružiš više. Optimista sam za tu utakmicu sa Poljskom i nadam se da će reprezentacija igrati sve bolje u nastavku prvenstva.

Što se tiče spiska igrača trener srpskog šampiona kaže da selektor Vuković najbolje zna ko mu treba na šampionatu.

– Većina reprezentativac se okupila tek 2. januara, tako da je nezahvalno pričati o formi. Što se tiče spiska, većina igrača je u kontinuitetu kod selektora Vukovića i on zna tačno šta mu treba za koju zamisao. Sedam miliona Srba bi dalo isto toliko različitih spiskova. Treba dati podršku selektoru u izboru igrača, verovati u te momke i dati im maksimalnu podršku na Evropskom prvenstvu – podvukao je Brković.     Izvor: sportal.rs

Kostadinović: Želimo medalju i vizu za OI u Londonu

Kostadinović: Želimo medalju i vizu za OI u Londonu

Srpski reprezentativci od 1. januara u Staroj Pazovi sprovode pripreme za Evropsko prvenstvo, koje počinje 15. januara u našoj zemlji. Selektor našeg nacionalnog tima, Veselin Vuković, među 20 imena uvrstio je i desno krilo srpskog šampiona Miloša Kostadinovića. Rukometaš Partizana smatra da naš tim ima veliku priliku da pred domaćom publikom dođe do medalje i plasmana na Olimpisjke igre u Londonu.
 
– Evropsko prvenstvo je u Srbiji i imamo velike šanse da napravimo dobar rezultat. Prva utakmica sa Poljskom je odlučujuća! Ona može da nam donese mnogo toga i otvori nam put za dalje, što bolji plasman. Takođe i utakmica sa Danskom je jedna od najbitnijih  – kaže za SPORTAL.RS rukometaš Partizana i srpske reprezentacije Miloš Kostadinović.

Desno krilo crno-belih kaže da su on i saigrači vredno trenirali i žali što je propuštena prilika da se savlada Rumunija.

– Dobro smo radili ovaj prvi deo priprema, naravno, dok smo se skupili. Ostaje žal zbog toga što nismo pobedili Rumune pred punim "Spensom". Moramo da izvučemo pouke iz te igre.

Prema rečima Kostadinovića o ciljevima na EP iz ove perspektive nezahvalno je pričati, ali očekuje dobar plasman.

– Još nije vreme da se prognozira. Imamo još dve utakmice, sa Češkom i Makedonijom. Naša želja je što dalji plasman na EP, da se domognemo Olimpijskih igrara i medalje.   

Kostadinović smatra da će forma našeg tima biti sve bolja što se bude bližio početak šampionata.

– Moramo da popravimo odbranu, a igra u napadu će doći sama po sebi. Tempiraćemo formu do početka EP, do 15. januara. Nije nam potrebno toliko pre 15. januara, od tog datuma je najbitnije.

Na kraju razgovora desno krilo Partizana kaže da mu je izuzetno drago i velika čast što je uvršten u nacionalni tim.

– Veliko mi je zadovoljstvo i čast što sam među 20 momaka, što radim, treniram i imam priliku da igram sa njima – podvukao je Kostadinović.    

Srbija igra 8. januara od 18 sati u Smederevu prijateljski meč sa Makedonijom.Izvor: sportal.rs

Intervju sa Stojanom Radanovićem

Intervju sa Stojanom Radanovićem

1. Kakav je osećaj biti u direktorskoj fotelji, kao zamena za teren?
Naravno da prija uloga sportskog direktora u klubu sa takvom tradicijom i takvim ambicijama kakve ima RK Partizan ,to je došlo kao šlag na tortu posle dugogodišnje borbe na parketu i osvajanja mnogobrojnih trofeja u crno belom dresu , nadam se da ću uspeti  da osvajam trofeje i u crno belom odelu.Osećaj je nebeski, nedodirljiv, samim tim što nasleđujem generacije koje su već u pogonima i od kojih se dosta očekuje u godinama koje nadolaze i uveren sam da će biti dosta odricanja a isto tako i dosta trofejno uspešne.

2.Kakav će biti modni stil novog sportskog direktora u novoj sezoni?

Modni stil će naravno biti u skladu sa kodeksom oblačenja stručnog štaba koji će biti jednobrazano uniformisan.

3.Da li je lakše odraditi pripreme i trening ili pronaći pojačanje?

Pripreme su kod mene funkionisale po principu ,isključi  u mislima da je nešto naporno i svaku vežbu uradi maksimalno i na kraju će doći rezultat.Tako da po sličnom principu i sada ulazim u rad kao sportski radnik što mi se na prvi pogled činilo dosta poznatim , ali je totalno drugačije i dosta specifičnije nego sve ostalo što se dešava u trenažnom procesu.Veoma je naporno pronaći  igrača pogotovo  sada kada svi jure u inostranstvo što se kaze trbuhom za kruhom ,ali ima i onih koji su željni trofeja i igranja za klub o kome su maštali kao rukometaši početnici pa im se ti snovi ostvaruju u rukometnoj porodici Partizana .

4.Novi Partizan, dokle može u novoj sezoni?

Partizan je pojačan na mestima gde smo mislili da nam ponešto škripi ,tako da dovođenjem Mandića,Miloševića,Milinića i Ilića sa tandemom Radanović,Maksić ,Mešter i ostalih starosedelaca ubeđen sam da ćemo dobiti jednu novu dimenziju u stvaranju brže i odlučnije igre .Cilj nam nije ništa manji nego prethodnih godina tako da je osvajanje trofeja i ove godine prioritet i nadam se da će sve početi sa Super kupom protiv Vojvodine i da se nećemo  zaustaviti dok ne donesemo barem  tri trofeja  u klupske vitrine.


5.Liga Šampiona i regionalna liga(očekivanja)?

Do Lige Šampiona treba proći kroz kvalifikacije koje se održavaju u Slovačkoj gde ćemo odmeriti snage sa starim znancima Grčkim Aekom ,gde očekujem prolaz u finalnu utakmicu i susret sa domaćinom ekipom Tatran Prešov .Naravno da mislim da smo dorasli jednom elitnom takmičenju kavu smatram Ligu Šampiona ,i klubovima koji bi nas očekivali  u grupnoj fazi takmičenja .Očekivanja su može se reći i ambiciozna traziti za sada neki veći rezultat, ali nama bi ove godine bila najveća satisfakcija da igrači koji tek dolaze na scenu osete velike utakmice i igranje u takvim atmosferama i da se suprotstavljaju takvim klubovima poput Kila, Monpeljea, Kopehagena itd..

Regionalna Liga -Seha
je novoosnovano takmičenje od ekipa iz regiona sa kojima smo imali dodirnih tačaka kroz turnire i evropska takmičenja .U klubovima učesnicama Seha lige ima veliki broj igrača iz Srbije tako da su nam i njihovi kvaliteti dosta poznati.Očekivanja koja gajimo su da budemo u gornjem delu tabele ,ali naglašavam da ćemo biti u neravnopravnom položaju u odnosu na druge ekipe pošto ćemo igrati paralelno i domaće prvenstvo ,veliki broj utakmica bez adekvatnog odmora je jedina prepreka do većih ambicija u Seha ligi

6.Zamena na parketu – novi kapiten?

Novi kapiten će biti Nenad Maksić čovek koji iza sebe ima dugu i uspešnu karijeru koji ume da nosi breme osvajanja trofeja ali isto tako da ispliva iz poraza i pokrene ekipu u nove pobede .Ubeđen sam  da je prava zamena na parketu ,ali najbitnije je da ima volju za radom našta treba da se ugledaju mnogo mlađi igrači od njega koji su sastavni deo pobedničkog tima.

7.Da li ćete se baviti školom rukometa i dali vidite u njoj nove asove?

U RK Partizan je prioritet rad sa mlađim kategorijama koji smo prepustili da vodi Predrag Jušković sa svojim timom trenera koje čine Josip Draslar, Mihailo Radosavljević , Akim Komnenić,Zvonko Mrašić a tu treba istaći i bivše proslavljene  igrače Branka Padežanina i Vladislav Rosića  koji su takođe uzeli velikog učešća u razvoju škole rukometa .Tako da moram istaći da smo za sada vrlo zadovoljni njihovim radom  jer daju odlične rezultate ,samim tim vidljivim po deci koja već sada nastupaju po svim reprezentativnim selekcijama i koja se priključuju u rad prvog tima.Škola rukometa je veoma brojna i skuplja  dečake od 1993 do2001 godišta.Kad se radi planski imamo pravo i da se nadamo da za koju godinu nećemo morati da dovodimo igrače iz drugih sredina već da će prvi tim činiti igrači iz naše škole.  U njoj ima puno potencijala i naravno da vidim dosta budućih vrhunskih igrača koji će predvoditi neki novi  Partizan do novih  trofeja.

8.Koja pesma će biti zaštitni znak Crno belih u novoj sezoni ?

Ovih godina dok sam boravio u svlačionici svakodnevno se čula pesma Vukova sa Manjače i Čiča Draže, dok smo pobede proslavljali uz Partizanove pesme,a nadam se da će i ove godine biti tradicionalnih Srpskih pesama a bogami ima ko i da ih otpeva a možda i neki novi hit.

9.I za kraj,moto Crno belih u borbama za trofeje?

Nikad se ne predaj koliko god izgledalo teško jer možeš još Više, Jače, Požrtvovanije.

www.rkpartizan.rs

Jaki smo onoliko koliko nam je jaka najslabija karika

Jaki smo onoliko koliko nam je jaka najslabija karika

Aleksandar Brković je najmlađi trener u istoriji Rukometnog kluba Partizan. Rođen je 10.12.1981. godine, a na mesto šefa stručnog štaba je došao kad završetak sezone nije obećavao mnogo Partizanu. Nakon zauzetog petog mesta, u ovoj sezoni je uspeo da povrati ekipu na pravi put, ali je uradio i mnogo više od onoga što su neki očekivali. Partizan je ponovo ime pred kojim strepe svi protivnici. Posle nešto više od 4 godine crno-beli su uspeli, na Banjici, da savladaju „Metaloplastiku“ i to veoma ubedljivo, 32:22. Mnogi su već tada slavili jesenju titulu iako je za to bilo potrebno pobediti i „Dinamo“ iz Pančeva. Šta je to bilo drugačije u vašoj igri u odnosu na prethodne 4 godine pa ste uspeli sa 10 golova razlike da savladate „Metaloplastiku“? Protiv “Metaloplastike” smo imali puno motiva, tom pobedom smo mogli da preuzmemo prvo mesto na tabeli, bili su nam veliki dužnici godinama. Svakako, najveći motiv su bili naši navijači koji su došli u velikom broju i stvarno nas nosili navijanjem do ubedljive pobede. Oni su naša dodatna snaga. Tada sam rekao i sada ponavljam da, kada bi oni dolazili na sve utakmice, “Partizan” bi postao "svetski prvak". Posle te pobede, svi su nas proglasili jesenjim prvacima iako smo imali još utakmicu protiv Dinama, ali se nismo uljuljkali pa smo i u toj utakmici bili ubedljivi.  U kojoj utakmici je tebi, kao mladom treneru, bilo najteže da vodiš ekipu u dosadašnjem delu sezone? 2.Bilo je dosta teških utakmica zaista, generalno, biti trener ili igrač Partizana nije lako jer nas ime kluba obavezuje da svakoga pobedimo, ali ko takvo breme nije spreman da nosi – njemu i nije mesto u našem klubu. Pred prvo kolo nije bilo nimalo lako, igrali smo u Kaću gde Partizan tradicionalno teško izlazi na kraj protiv Jugovića, zatim, Evropske utakmice imaju svoju posebnu težinu i jačinu, tu predstavljamo i klub i državu što je dodatno opterećenje, a o derbiju ne treba trošiti reči, svi znamo kakva je to utakmica, još na njihovom terenu pred punom halom njihovih navijača, tako da su sve te utakmice u konkurenciji za onu najtežu. Uspeli ste da se plasirate i u osminu finala Čelendž kupa i posle 5 godina, Partizan će      prezimiti u Evropi i igrati protiv ekipe “Bascharage” iz Luksemburga. Koliko znate o toj ekipi? Pa da, nakon kvalifikacija i teškog i neizvesnog dvomeča protiv Hrvata, uspeli smo da prođemo dalje i prezimimo u Evropi posle nekoliko godina. Sada nam predstoji duel sa Luksemburžanima koje nikako ne bismo smeli da potcenimo sa onim tipa "simpatični Luksemburžani", jer to nikako nisu. Imaju sedam stranaca iz tradicionalnih rukometnih zemalja, trener im je Srbin, što takođe govori da će i oni imati informacije o nama. Verujem u snagu našeg tima, verujem u snagu naših navijača za koje znam da će slediti krv u žilama igracima “Bascharaga” i da ćemo posle prve utakmice putovati zadovoljni u Luksemburg na revansš. Lepo bi bilo da 19.02. na Banjici bude još više navijača nego sto je bilo protiv “Metaloplastike” i siguran sam da će se igrači maksimalno odužiti svojim drugovima na tribini.  Od avgusta naredne godine kreće regionalna liga u rukometu. Neke ekipe protiv kojih ste do sada igrali u Čelendž kupu će igrati u toj novoj ligi, pa da li ste preko odigranih utakmica uspeli donekle da odredite mesto Partizana u regionu?
Zadovoljni smo što je konačno pred samom realizacijom ta ideja o regionalnoj ligi i kompletna organizacija je stvarno odlična, od uslova takmičenja, preko sastava lige, medijske pažnje kao i velikog interesovanja među ljubiteljima rukometa u celom regionu. Liga će biti izuzetno jaka i ukoliko budu učestvovali i Mađari i Slovenci, koji su još uvek pod znakom pitanja, biće posle Bundes lige, Danske lige i španskog Asobala četvrta liga po kvalitetu u Evropi. Partizan, ukoliko ostane u ovom sastavu, sa dva do tri igrača za koje mislimo da će nam biti pojačanja, može da bude konkurent za visok plasman u takvoj ligi. Osvojili ste nedavno Međunarodne turnire u Temišvaru i Mostaru. Na kakvom je to „čarobnom napitku“ ekipa pa u ovoj sezoni osvajate sve na čemu učestvujete? Imamo jednog druida u klubu pa nam sprema te napitke, ali ne smemo javno da pričamo o tome. Šalu na stranu, učestvovali smo na nekoliko turnira i samo u jednom smo bili finalisti tj.samo jedan nismo osvojili i to je stvarno sjajno, ali je ono što je najbitnije, a to su Prvenstvo, Kup i Evropa i na to bacamo svu snagu. Ekipa funkcionise tako da ne gleda ime protivnika sa druge strane i protiv svakoga ide bez respekta na pobedu. To je naša filozofija, kao i to da nećemo da se zadovoljavamo postignutim rezultatom, tj.da ako vodimo 10 nema stajanja nego hajde da vodimo 11, ako gubimo 5, hajde da smanjimo na 4, a ako je minus 1, hajde da izjednačimo. Čijom igrom ste posebno zadovoljni ili Vam je, ipak, važnije kako Vaši igrači funkcionišu kao tim? Ja sam klasićan trener koji ističe tim, a ne pojedinca. Naš tim je onoliko jak koliko mu je jaka naslabija karika tako da na tom jačanju najviše radimo i to je ono što nam je najvažnije. Skoro ste se vratili sa priprema iz Kladova. Kako je protekao taj pripremni period? U principu dobro, imali smo odlične uslove i što se tiče planiranog sve smo uradili. Međutim,ono što nas je poremetilo su povrede igrača koji su bili na reprezentativnim akcijama. Kostadinović se povredio na utakmici reprezentacije protiv Rusije još u decembru , a Mešter i Dimitrijević su se povređeni vratili sa kvalifikacija juniorske reprezentacije pocetkom januara i sva trojica još uvek nisu u normalnom trenažnom procesu i pitanje je da li će se uopšte oporaviti do pocetka takmičarskih mečeva sredinom februara, a svi znamo koliko su važni za našu igru. Pored njih, Bojan Butulija je morao da operiše potkolenicu, povredu koja ga je mučila već duže vreme, oporavak teče po planu. Da li je lako biti mlad trener u Srbiji? S obzirom na to da ste dugo u Partizanu i da igrači nisu mnogo mlađi od Vas, da li Vam je bilo teško da uspostavite autoritet? U Srbiji nije lako uopšte biti trener, a ne mlad trener i to u bilo kom sportu. Ja volim ovo da radim, ne plašim se ni uspeha ni neuspeha, radim časno i najbolje što znam, tako da sam sa te strane miran. Nisam od onih što "umiru svaki dan", verujem u sebe i u igrače i dok je tako – neće biti problema. Od prethodnog trenera ste nasledili ekipu koja je sezonu završila na 5. mestu. Kako ste uspeli da ih “povratite”? Sa ekipom koja je bila peta prošle sezone sam bio od marta tako da sam i ja zaslužan za taj neuspeh, a ne samo Saša Bošković koji je bio pre mene. U odnosu na ambicije, ove sezone smo direktor Blagojević i ja pravili fizionomiju ekipe i skoro sve završili što smo planirali.Tražili smo igrače koji su prvenstveno kvalitetni kao ljudi i koji su pobednici. Nismo smeli da dozvolimo još jednu lošu sezonu, jer Partizan ne trpi peta i osma mesta nego isključivo borbu za trofeje.  Izgledate samouvereno dok vodite Partizan u pobede. Da li nekad pred utakmicu pomislite da će biti teško pobediti ili je pobeda uvek imperativ? Kao sto rekoh, uradimo sve što je do nas u pripremi utakmice, verujemo u sebe da smo bolji i da cemo pobediti i sa takvim razmisljanjem izlazimo na teren. Tako mora da razmislja svako ko je u Partizanu. Ne vodim samo ja Partizan već ceo tim koji je uz mene, trener golmana, trener drugog tima, čovek koji radi video – analizu svih protivnika koju smo posebno ove godine podigli na viši nivo i po tom pitanju smo ispred svih ovde, a i mnogih u okruženju, pa kondicioni trener, medicinski tim, ekonom, ljudi iz kluba i svi oni imaju svoje zasluge u svakom datom golu, odbrani i svemu što uradimo dobro za nas klub. Pobeda jeste imperativ, ali ona ne dolazi sama od sebe već za svaku moramo dobro da se oznojimo i svesni smo da nas niko neće pustiti zato "jer smo mi Partizan" već je ime našeg kluba motiv više za svakog protivnika. Izaberi Partizan

Džambo vozi Valjak

Džambo vozi Valjak

Crno-beli su pobedom nad Metaloplastikom (32:22) došli na korak od osvajanje jesenje titule, ostaje im da u utorak savladaju Dinamo na svom terenu i da tako zaokruže odličnu polusezonu.

Svi su očekivali derbi, ali na terenu je postojao samo jedan tim – Partizan. Atmosfera je bila odlična, Grobari su dobro popunili Banjicu i fenomenalnim navijanjem doveli svoj tim do trinaeste pobede.

Motivisani podatkom da više od četiri godine nisu savladali Šapčane crno-beli su pružili jednu od najboljih partija ove sezone i sigurno da Aleksandar Brković može da bude zadovoljan.

Mladi stručnjak je odlično pripremio tim za pomalo atipičnu odbranu gostiju. Metaloplastika igra odbranu 5-1 u kojoj „indijanac“ izlazi duboko na srednjeg beka i tako pokušava da omete organizaciju igre protivnika. Kvartet bekova Partizana Butulija, Dimitrijević, Maksić i Mešter odlično je iskoristio prostor koji im je ovakva obrana pružila i lako rešetala mrežu nemoćnih Rajčića i Đuričina. Odličnu formu potvrdio je Miloš Kostadinović, najefikasniji u taboru Beograđana sa osam pogodaka.

Parni valjak bio je odličan u odbrani, borbeni kapiten Stojan Radanović predvodio je bedem ispred gola fenomenalnog Strahinje Milića (25 odbrana), najzaslužnijeg za pobedu. Grobari su dobili novog ljubimca koga prijatelji iz milošte zovu Džambo. Ovaj momak u sredu puni dvadeset godina.

Koliko je njihova podrška značila mladom čuvaru mreže videli smo po završetku meča kada je pohitao da prvo sa njima podeli radost.

– Veliko hvala navijačima, napravili su atmosferu za pamćenje. Dali su nam krila i pružili dodatni motiv. Drago mi je što su prepoznali naš rad i trud i podržali nas. Nadam se da ćemo se družiti više u budućnosti – pozvao je Džambo Grobare na naredne mečeve.

Milić se potom osvrnu na utakmicu:

– Sjajna igra i velika pobeda za nas. Kvalitetniji smo tim i to se videlo na terenu. Metaloplastici nije igralo nekoliko igrača, ali to ne umanjuje našu pobedu. Mada, i da su oni igrali, mislim da to ne bi mnogo promenilo rezultat. Šapčani su odlična ekipa, ali mi smo bolji. Odlično smo se spremili za meč, bili veoma motivisani. Pobeda nas je dovela na vrh gde želimo da ostanemo do kraja. Drago mi je da smo srušili i tu lošu tradiciju u mečevima sa njima.

Crno-belima predstoji još jedan meč do kraj jesenjeg dela prvenstva.

– Samo da savladamo Pančevce i osvojimo jesenju titulu. To će nam biti odlična podloga za drugi deo sezone. Moramo da se pripremimo, pre svega psihološki, za taj meč. Poslednja utakmica u ovom delu, mnogi su željni odmora i kuće…

 
Srema se za EP 2012.

Selektor Srbije Veselin Vuković nije uvrstio talentovanog golmana na širi spisak za Svetsko prvenstvo, ali je istakao da je mladi golman budućnost našeg rukometa.

– Slagao bih kad bi rekao da nisam priželjkivao poziv, ali moram da se povinujem želji selektora. Izuzetno mi gode njegove reči. Ostaje mi da vredno radim i pružam još bolje partije kako bi zaslužio poziv za Evropsko prvenstvo 2012. – zaključio je Milić.

Veselin Vučković
http://www.zurnal.rs

PRESS posle derbija – Brković: „Pokazali karakter“ Butulija: „Ovo je mafijašenje!“

PRESS posle derbija – Brković: „Pokazali karakter“ Butulija: „Ovo je mafijašenje!“

Veoma burnu konferenciju za medije, imali smo nakon meča između Crvene zvezde i Partizana 26:29. Na njoj je glavnu ulogu preuzeo trener poražene ekipe, Igor Butulija, koji je optužio sudijski par Stojković – Nikolić, kao i komesara za suđenje, Maksimovića za "mafijašenje".Savo Mešter, srednji bek Partizana: – Lepo je videti ovakav ambijent. Hvala navijačima Crvene zvezde, koji su u tome učestvovali i pokazali kako bi na rukometu trebalo da bude. Drago mi je da smo slavili, pogotovo, što je ovo moj prvi večiti derbi.Bojan Ljubišić, golman Crvene zvezde:- Šta da kažem, posle ovakvog meča. Imali smo šest razlike i takav pad da napravimo. Teško mi je. Ništa ne bi rešili, ni da smo pobedili. Ništa nije izgubljeno. Ima još da se igra. Titula je u igri, Partizan je napravio kiks u Kuršumliji. Krivo mi je zbog navijača što nismo pobedili. Moramo da zaboravimo što pre, jer nas čeka serija utakmica.Aleksandar Brković, trener Partizana:– Čestitam svojim igračima. Bez ijednog jedinog incidenta na terenu, igrači obe ekipe su igrali viteški, kako smo i najavili. Možda nije bio najbolji derbi decenije, ali borbenost, bacanje za lopte, kontranapadi, učinili su utakmicu atraktivnom. Bili smo skoncentrisaniji. Postigli smo neke lake golove u drugom poluvremenu, sve nešto što nismo radili u prvih 35 minuta. Izdigli smo se iz ovakve atmosfere i pokazali karakter. Čeka nas gust program u Super ligi, plus Evropa. Nadam se da imamo dovoljan broj igrača da iznesemo sve to i sa maksimalnim brojem poena odemo na pauzu. Vratili smo se u život. Ništa gotovo nije. Možda bi bilo da smo izgubili, ali sada je sve u egalu. Tu su i Kolubara, Metaloplastika. Ko bude najmanje grešio do kraja, uzeće titulu. Prezadovoljan sam ovim večeras.Igor Butulija, trener Crvene zvezde:– Čestitam Partizanu na pobedi, a ujedno hoću da objasnim neke stvari. Ovo je sram srpskog rukometa da mi sude, ova dva, čoveka, tako ću ih nazvati, ne sudijama. Uzeli su mi Kup prošle godine u Smederevu. To je mafijašenje, to što se radi. Na pet razlike, 10 sekundi je podignuta ruka, ne žele da sviraju pasivan napad. Glume da su sudije, ne žele da sviraju pasivno. Ovo je mafijašenje. Oni sude fenomenalno u Evropi, po svim kriterijuma, a ovde kada dođu, onda sude kako odgovara nekome. A taj neko je Partizan. Ono što je igrao Partizan, čije momke poštujem, neke i treniram u reprezentaciji, u tih prvih 20 minuta….sudije su im dopustile da igraju napad po dva minuta. Onda mi sude Pešiću probijanje u napadu, po novim kriterijumom, kako jeste. Pa onda sudi pasivno posle 10 sekundi, kako sudiš Kilu, fenomenalno na Zapadu. Ovde su drugi kriterijumi. Sada, kada sam potrčao prema njemu, nije hteo da svira na Peroviću dva minuta, to je sramota. A ja ću vam reći zbog čega. Zato što Partizan ima matematičku računicu, da izgubi ovde sa minimalnom razlikom, da bi se u revanšu mafijašilo. Zato na +5, on neće da sudi pasivno i pušta Bojana Butuliju da ide pod kontaktom i iznudi isključenje. Neće da daju sedam razlike, da se odlepimo, već stalno vraćaju.Briga me više, ćutim dve i po godine, ponašam se kao gospodin. Džentlmentski sam prihvatio da oni sude. Isćutao sam u finalu Kupa, pokrali su me zadnji napad. Ćutao sam. Glavni za sudije je Maksimović. Sudio je finale 1993, Zvezda – Partizan, kada je sudio faul na 18 metara. Možemo svi da pogledamo snimak. A onda je vratio na devet metara da se izvede faul i otišli smo u produžetke. Ja ću vam to objasniti. Ne moram da budem u ovakvom rukometu. Dajem ovde sve od sebe, ponašam se najnormalnije dve i po godine. Ja više ne mogu psihički da podnesem. Da li mora Partizan u svim sportovima da bude prvi? U ovoj zemlji ima četiri-pet miliona Zvezdaša. Neću da potcenjujem ovu ekipu Partizana, dobri su to momci. Čemu ovo vodi? Ovo nema veze sa sportom. Uz svu krivicu mojih igrača i mene, čemu ovo vodi? Ispadam lud, treba li da gutam pilule da se smirujem…

Saša Bošković zauvek član crno-bele porodice

Saša Bošković zauvek član crno-bele porodice

Tokom 3 sezone vođenja prve ekipe, najtrofejniji trener RK PARTIZAN, Saša Bošković, doneo je klubu šampionsku titulu, Kup i Super Kup i time obogatio riznicu trofeja. Usled nešto lošijih rezultata, doneo je odluku da svoj tim poveri svom nekadašnjem pomoćniku, mladom treneru Aleksandru Brkoviću. I dalje sebe smatra članom porodice RK PARTIZAN, tako da će nastaviti da bodri svoj crno-beli tim i pruža im podršku.

1. Da li ste zadovoljni učinkom u toku Vašeg trenerskog angažmana u RK PARTIZAN?

– Moram priznati da sam prezadovoljan. Došao sam u RK PARTIZAN pre 3 sezone, kada je klub  praktično bio u borbi za opstanak i već nakon 4 meseca intenzivnog rada uspeli smo da osvojimo KUP Srbije. Sledeće sezone, pokušali smo da osvojimo duplu krunu, što nažalost nismo upeli. Bili smo prvaci domaćeg šampionata i igrali smo u finalu KUP-a, što je bio veliki uspeh. Ove sezone našli smo se u kvalifikacijama Lige Šampiona. Voljom žreba nismo uspeli da se plasiramo dalje,što bi bio fantastičan uspeh za ovaj mladi sastav. Obzirom na to da smo ostali bez mnogo iskusnih igrača u odnosu na prošlu sezonu, smatram da to što se nismo plasirali u Ligu Šampiona, ne treba smatrati neuspehom. Odigrali su dve kvalitetne utakmice i time smo mnogo toga dobili kao npr. trofej u Super KUP-u Srbije. Nismo imali mogućnost da dovedemo neka pojačanja, sastav je bio isti kao i prethodne godine. Imali smo cilj da budemo u samom vrhu tabele i da damo što veću minutažu mladim igračima.

2. Koji plasman bi, po Vašem mišljenju, bio realan ove sezone?

– Od momenta mog dolaska u klub, bio sam svestan da dolazim u veliku porodicu. Imao sam podršku svih ljudi iz kluba. Veliku podršku na veoma bitnim utakmicama u Evropi pružali su mi navijači crno-belih. Što se tiče mojih očekivanja do kraja prvenstva, nadam se da ćemo se održati na 3. mestu na tabeli, jer smatram da je to za ovakav razvoj događaja i ovu sezonu fantastičan uspeh.

3. Šta očekujete od  Aleksandara Brkovića, Vašeg nekadašnjeg prvog saradnika, a sada trenera prve ekipe?

– Aleksandar Brković je bio moj pomoćnik 3 sezone, imali smo veoma uspešnu saradnju. Moj odlazak može mnogo da doprinese njegovoj karijeri. Ima jasnu situaciju, poznaje dobro ekipu, dete je PARTIZANA, budućnost RK PARTIZAN kao trener, jedan je od najmlađih trenera ovog kluba, jer je već sa 28. god. postao trener prve ekipe. Želim mu da bude uspešniji od mene! Sigurno će izgubiti u nastavku prvenstva nekoliko utakmica, ali da bi izrastao u velikog trenera moraš da gubiš, da pobedjuješ, da rasteš i u porazu i u pobedi. Njemu je sada najbitnije da što pre sazri. Po mom mišljenju, može puno da dobije, a malo da izgubi.

4. Koji su to igrači, iz aktuelnog sastava RK PARTIZAN DUNAV OSIGURANJE, koji po Vašem mišljenju mogu postati asovi ovog sporta?

–  PARTIZAN ima ubedljivo najmladju ekipu u ligi.Možda su prerano dobili veliku šansu. Tu odgovornost i poverenje, treba da opravdaju. Verujem da bi bilo mnogo lakše da im je tu neko od starijih i iskusnijih saigrača i  da bi tako lakše došli do izražaja. Trener sam koji voli mlade igrače  i  koji im daje šansu i punu minutažu. Ovo je odlična selekcija RK PARTIZAN i mislim  da će većina postati vrhunski igrači. Samim tim  što su u PARTIZANU i što su osvojili toliko trofeja za kratak period, već su nekoliko stepenika iznad ostalih vršnjaka. Nadam se da sam im ja tokom svoje trenerske  karijere pomogao u tome. Ne želim da ih odvajam i u ovom trenutku ne bih mogao da konkretizujem ko bi to mogao da bude, mada sam kao i svaki trener imao svoje ljubimce.

Na samom kraju, Saša Bošković se zahvalio, još jednom, stručnom štabu na saradnji, jer je naglasio da je sve što je postigao, ujedno i njihov uspeh. Čitave 3 sezone delio je sa klubom i dobro i zlo, na radost velikog broja navijača, popularnih grobara, zajednički je ostvaren veliki uspeh. Svi su činili jedan veliki tim i smatra da bez timskog rada ne bi bilo ni titula ni trofeja, što ljubitelji ovog sporta i armija navijača ovog kluba očekuju u svakom trenutku, bez obzira na kvalitet tima. Poželeo je puno sreće i predočio da je uvek i svim srcem uz svoj voljeni PARTIZAN!

Ivana Šoškić

Povratak legende

Povratak legende

Vladislav Rosić,dobro poznato ime ljubiteljima rukometne igre,koje i posle završetka igračke karijere i dalje izaziva veliko poštovanje skoro istim intenzitetom kao nekada u najvećim sportskim halama. RK PARTIZAN je njegov matični klub,ujedno i prvi profesionalni,za koji je igrao oko 17 god.,a od toga čak 10 god. bio lider svoje ekipe.Njegovu karijeru krase brojne titule,nosilac je mnogih priznanja,učesnik raznih turnira…Bio je predstavnik svih selekcija reprezentacije tada SRJ,a onda iste drzave sa izmenjenim imenom SCG. 1996. god. proglašen je za najboljeg igrača ujedinjene SCG, a imao je to zadovoljstvo da bude deo veoma uspešne generacije RK PARTIZAN,koja je uspela da izbori plasman u 1 / 4  finala KUP-a EHF, kao i da dodju do polu finala KUP-a Kupova. Nakon nekog vremena,vraća se u klub koji mu je u srcu,samo sa drugim ciljem…

Koji je razlog, zbog kojeg Vas neko vreme nije bilo u RK PARTIZAN,Vašem matičnom klubu?

– Mislim da je glavni problem bio taj što sa članovima bivše uprave nisam pronašao zajednički jezik. Iz meni nepoznatih razloga,legede RK PARTIZAN više nisu imale svoje mesto u matičnom klubu.Smatram da moje ime i prezime nosi sa sobom dozu odgovornosti,u pitanju su brojne titule,mnoge utakmice i golovi,iz toga se može zaključiti da je Partizan uvek bio moj klub,čak i kada u njemu nije bilo mesta za mene.

Pripadate generaciji koja je iz druge lige uspela da plasira RK PARTIZAN u Super ligu i tada « pokupi« brojne nagrade i priznanja.

– Upravo tako,mnogo je kvalitetnih igrača posedovala ta generacija,a medju njima sam i ja bio zaslužan za taj učinak,čime smo vratili RK PARTIZAN u Super ligu i to nakon 17 god. Nekolicina nas je ostala tu i nakon igračke karijere,ali nažalost veoma kratko.
 
Nekada ste bili kapiten svoje ekipe,a sada ste tu u ulozi trenera.Koja su Vaša očekivanja od projekta MINI rukomet i same činjenice da svoje igračko iskustvo treba da prenesete najmladjima?

– Nažalost,prva prlika da zaigram rukomet desila se tek u V, VI razredu osnovne škole,što je,sada gledano, relativno kasno.Smatram da su ove,mladje generacije u prednosti,jer imaju mogućnost da igraju rukomet već od I razreda osnovne škole,pa da kroz par godina razviju svoj stil igre i ono što bi daljem razvoju  moglo da ih karakteriše.Mnogo ranije će spoznati  osnovne elemente rukometne igre, što je nama nažalost bilo uskraćeno.Zadovoljstvo mi je što ću imati priliku da saradjujem baš sa najmladjima. Iz svog igračkog iskustva imam šta da im objasnim i na samom startu im skrenem pažnju na ono za šta su neke bivše generacije bile uskraćene.U svakom slučaju,svi se nadamo pozitivnom ishodu projekta,a prednost je da će steći jednu dobru osnovu za bavljenje bilo kojim sportom, ukoliko  se ne pronadju u sportu poput rukometa.

Ivana Šoškić

Povratak legende

Intervju sa Vladislavom Rosićem

Vladislav Rosić,dobro poznato ime ljubiteljima rukometne igre,koje i posle završetka igračke karijere i dalje izaziva veliko poštovanje skoro istim intenzitetom kao nekada u najvećim sportskim halama. RK PARTIZAN je njegov matični klub,ujedno i prvi profesionalni,za koji je igrao oko 17 god.,a od toga čak 10 god. bio lider svoje ekipe.Njegovu karijeru krase brojne titule,nosilac je mnogih priznanja,učesnik raznih turnira…Bio je predstavnik svih selekcija reprezentacije tada SRJ,a onda iste drzave sa izmenjenim imenom SCG. 1996. god. proglašen je za najboljeg igrača ujedinjene SCG, a imao je to zadovoljstvo da bude deo veoma uspešne generacije RK PARTIZAN,koja je uspela da izbori plasman u ¼  finala KUP-a IHF, kao i da dodju do polu finala Lige Šampiona.Nakon nekog vremena,vraća se u klub koji mu je u srcu,samo sa drugim ciljem…

Koji je razlog, zbog kojeg Vas neko vreme nije bilo u RK PARTIZAN,Vašem matičnom klubu?
– Mislim da je glavni problem bio taj što sa članovima bivše uprave nisam pronašao zajednički jezik. Iz meni nepoznatih razloga,legede RK PARTIZAN više nisu imale svoje mesto u matičnom klubu.Smatram da moje ime i prezime nosi sa sobom dozu odgovornosti,u pitanju su brojne titule,mnoge utakmice i golovi,iz toga se može zaključiti da je Partizan uvek bio moj klub,čak i kada u njemu nije bilo mesta za mene.

Pripadate generaciji koja je iz druge lige uspela da plasira RK PARTIZAN u Super ligu i tada « pokupi« brojne nagrade i priznanja.
– Upravo tako,mnogo je kvalitetnih igrača posedovala ta generacija,a medju njima sam i ja bio zaslužan za taj učinak,čime smo vratili RK PARTIZAN u Super ligu i to nakon 17 god.Nekolicina nas je ostala tu i nakon igračke karijere,ali nažalost veoma kratko.
 
Nekada ste bili kapiten svoje ekipe,a sada ste tu u ulozi trenera.Koja su Vaša očekivanja od projekta MINI rukomet i same činjenice da svoje igračko iskustvo treba da prenesete najmladjima?
– Nažalost,prva prlika da zaigram rukomet desila se tek u V, VI razredu osnovne škole,što je,sada gledano, relativno kasno.Smatram da su ove,mladje generacije u prednosti,jer imaju mogućnost da igraju rukomet već od I razreda osnovne škole,pa da kroz par godina razviju svoj stil igre i ono što bi daljem razvoju  moglo da ih karakteriše.Mnogo ranije će spoznati  osnovne elemente rukometne igre, što je nama nažalost bilo uskraćeno.Zadovoljstvo mi je što ću imati priliku da saradjujem baš sa najmladjima. Iz svog igračkog iskustva imam šta da im objasnim i na samom startu im skrenem pažnju na ono za šta su neke bivše generacije bile uskraćene.U svakom slučaju,svi se nadamo pozitivnom ishodu projekta,a prednost je da će steći jednu dobru osnovu za bavljenje bilo kojim sportom, ukoliko  se ne pronadju u sportu poput rukometa.

Ivana Šoškić